Marina Krleža: Seksualne zabrane oko nas

Kad sam, prije nekoliko godina, čula da je teen kategorija jedna od najgledanijih svjetskih kategorija pornića, kao i to da se ne radi samo o trendu u svijetu nego o konstanti od kad postoji porno industrija, ostala sam prilično iznenađena. Ponajprije zato što sam polazila od sebe. Naime, nikad nisam konzumirala porniće s mladim protagonistima jer smatram da su osobe od 18 do 25 godina još uvijek nedovoljno zrele u nekim segmentima osvještavanja vlastite seksualnosti, a time i davanja sebe u seksualnom odnosu s drugom osobom.

Poglavito pak me odbija kategorija s protagonistima ispod 18 godina znana kao dječja child pornografija. Takvu pornografiju oštro osuđujem i o njoj bi vam, ako ju gledate, ponešto mogao reći striček Sigmund Freud kojeg ću u današnjoj kolumni opet spomenuti, ne samo zato što sam velika frojdovka koja je pomno iščitala sva Freudova djela, već zato što mislim da njegove teorije odlično objašnjavaju seksualne tabue.

Zapravo, čekajte. Lažem. Upravo si osvještavam da JESAM konzumirala i još uvijek konzumiram kategoriju koja sadržava mlade muške protagoniste. Pri stanju uspaljenosti, naime, nismo uvijek u mogućnosti analizirati je li pojedina osoba u porniću punoljetna ili nije, zar ne?

Kategorija koja me oduvijek privlači i spada mi u top 10 porno kategorija svakako je mother and son (majka i sin) pri kojoj se povremeno zamišljam u ulozi majke. Ne sramim se priznati da ima nešto napaljujuće u tom incestuoznom činu u kojem protagonisti pornića nikad nisu prava majka i sin, ali je glumac uvijek mnogo mlađi od glumice i diže mu se na M.I.L.F. (Mother I’d Like to Fuck). Možda je ono što me u tome pali – zabrana sama po sebi. Zabrana muškarca da spava s puno starijom ženom jer to odudara od društvenih standarda. Zabrana da se spava s nekim iz vlastite obitelji, što oštro osuđuju i znanost i Crkva. Osuđuju to s opravdanim razlogom, o čemu ću pisati o jednoj od budućih kolumni koja bude tematizirala incest.

U vezi s tim, u porno kategoriji father and daughter, gdje bih bila u ulozi kćerke, nikad se nisam mogla zamisliti jer me u vlastitoj obitelji (od muškaraca imam oca i brata) nitko od njih do danas nije seksualno privlačio i sretna sam što je tome tako. Ovo sa sinom si, vjerojatno, dopuštam isključivo iz razloga što nemam sina pa uvijek, na neki način, mogu bez osjećaja krivnje razviti svojevrsni seksualni afinitet prema mlađim muškarcima. Pritom mislim na muškarce od 18 godina nadalje.

Ako vas zanima jesam li ikad u seksualnim maštarijama pomislila na mušku osobu mlađu od 18 godina, odgovor je – da. To se, doduše, dogodi vrlo rijetko, ali ako osjetim da nekoga jako uzbuđujem (pisala sam u grafici na Instagramu o tome da se seksualna energija telepatski osjeti čak i s velike prostorne udaljenosti), a taj netko mi je simpatičan, postoji mogućnost da mi se neplanirano pojavi u snovima pa čak i da se dovedem do orgazma zamišljajući da ima seksualni plan koji uključuje mene (npr. kako masturbira zamišljajući mene).

Naravno, nad mlađom osobom nikad u maštariji nisam dominantna jer želim naslutiti što i kako želi, što ga točno uzbuđuje i dokle seže njegovo seksualno iskustvo. To što mlađe muškarce u mašti pali potencijalna dominacija starijih žena, ne znači da je tako i u stvarnosti. U stvarnosti bi ih se vjerojatno plašili, kako zbog premalo vlastitog seksualnog iskustva, tako i zbog socijalno-evolucijskih silnica u društvu u kojima je muškarac još uvijek seksualno dominantnija jedinka od žene. Da odmah naglasim da nikad nisam i nikad ne bih imala ikakvo stvarno seksualno iskustvo s maloljetnom osobom jer pedofiliju oštro osuđujem.

S druge strane, imajte u vidu da mlade osobe masturbiraju puno ranije nego što dosegnu punoljetnost, a njihove maštarije ponekad uključuju stvarne osobe iz njihove okoline (u prošloj kolumni pisala sam da su me ponekad uzbuđivale starije žene koje sam zamišljala kakve su u seksu sa svojim muževima, a događalo se da sam zamišljala i starije muškarce).

Seksurbacije_6_Citat_1_Marina_Krleza

Kad sam počela pisati ovu kolumnu, nisam ni slutila da ću ući u temu toliko otvoreno, duboko i eksplicitno. Važno mi je biti iskrena s vama jer smatram da premalo ljudi danas jest. Važno mi je, također, glasno reći sve o čemu sam razmišljala u svoje 22 godine seksualnog života i prakse. To su, naravno, bile stvari o kojima sam vrlo otvoreno razgovarala isključivo sa svojim ljubavnicima jer o tome, priznajte, svi razgovaramo jedino s ljudima s kojima se seksamo (dopustit ću si i prostiju riječ – jebemo).

Sad sam u životu u zahvalno nezavisnoj poziciji da o seksualnosti progovaram glasno, bez straha od gubitka posla ili osude od strane drugih ljudi, poglavito konzervativnijih društvenih slojeva. Pritom napominjem da se je za takvu nezavisnost javnog govora bilo vrlo teško izboriti pa se nadam da ćete sve informacije tim više više cijeniti i dijeliti ih s drugima, kako shareom preko Facebooka, tako i dijeljenjem linka e-mailovima i svim ostalim virtualnim kanalima. Smatram da je krajnje vrijeme da postanemo seksualno osvješteniji i prestanemo se praviti licemjerima. Time, naime, štetimo isključivo sebi i budućim generacijama. U komentarima ću, također, vrlo rado čuti vaša mišljenja o svemu napisanom jer me zanima smatrate li da sam prešla granice dobrog ukusa.

Mnogi od vas znaju da sam dugi niz godina radila u osnovnim i srednjim školama kao nastavnica. Ako se pitate jesam li ikad osjetila seksualni afinitet nekih učenika prema sebi, lagala bih kad bih rekla da nisam. To je normalno i doživljavaju ih svi ljudi koji zajedno rade ne samo u prosvjeti, nego na svim radnim mjestima. Sjetimo se iz prvih po redu Seksurbacija da dijete ima libido od 2. godine života. Kad ste u učionici okruženi s toliko mladih ljudi koji su u pubertetu te koji žude za prvim seksualnim iskustvom, a o seksu još uvijek znaju vrlo malo, normalno je da se na duhovnom nivou povežu s vama s kojom provode nekoliko sati tjedno jer ih učite novim stvarima i želite im dobro, postajući im svojevrsna supstitucija za majku. Tu svoju poziciju na radnom mjestu ni na koji način nisam iskorištavala, iako sam tu i tamo nailazila na nastavnice koje indirektno jesu, noseći kratnje suknje i dublje dekoltee, očekujući da mlađe generacije masturbiraju na njih. (Smatram da je sve to ljudski te će se događati i ubuduće.) U školi me nikad niste mogli vidjeti u suknji (ok, možda samo jednom) ili u majici izraženog dekoltea jer sam etiku svog tadašnjeg zanimanja strogo poštivala, smatrajući se natprosječno kvalitetnom i korektnom prosvjetnom radnicom. Sada shvaćam da sam si suknje i dekoltee upravo namjerno uskraćivala kako se ne bih dovela u nezahvalne situacije. Bila je to pametna odluka.

Kakogod, da je bilo rečenica iz zezancije sa seksualnim aluzijama od strane učenika pod odmorom – bilo je. U takvim situacijama vi ste ona koja trebate paziti da ne prijeđete granicu, tu tanku liniju potencijalnog (ne)svjesnog zavođenja. Jer kao prosvjetni radnik, barem kako se od zapadnih škola očekuje, unutar škole (ali i van nje!) trebate komunicirati isključivo kao aseksualno biće. Ne samo s učenicima, nego i s kolegama nastavnicima i čitavim školskim sustavom, uključujući roditelje na roditeljskim sastancima. Kad je seksualnost u pitanju, kao razrednica vi ste identična časnoj sestri koja ne smije ni glasno reći da ima onu stvar, kamoli da ju ponekad koristi za masturbaciju ili seks.

Unatoč tome što ih ne želimo, zabrane se pojavljuju na svakom koraku naših života. Od malih nogu gdje nas uče da je masturbacija nešto loše, preko djetinjstva i mladosti gdje nam društvo zadaje da kontroliramo libido. Crkva pak ide i u onaj krajnji korak predlaganja da bi bilo najbolje da se seks prije braka ne upražnjava.

„Zabrana“ je riječ koju nitko ne voli, pogotovo kad smo u poziciji onoga kome je nešto zabranjivano. Čovjek je rođen kao biće koje teži slobodi ili bi barem trebalo. No, sloboda je vrlo relativan pojam i dalo bi se raspraviti o tome imamo li ju dovoljno i imamo li ju uopće. Ako pak ju imamo, u kojim je dijelovima naših života najzastupljenija.

Je li najzastupljenija na poslu gdje uglavnom radimo po nečijim pravilima? Je li najzastupljenija po ulicama i trgovima gdje smo izloženi tuđim pogledima? Ili je jedinstveno mjesto slobode – naša dnevna soba i prostori u kojima upražnjavamo seks i masturbaciju? Je li naša seksualnost i dalje naše najslobodnije područje u kojemu nas nitko ne kontrolira i gdje smo u stanju biti najautentičniji dio sebe? I ono još ključnije pitanje – u kojoj smo mjeri slobodni u vlastitoj seksualnosti sami sa sobom, a onda i s drugima?

Osvrnimo se na pitanje što sloboda u seksualnosti podrazumijeva. Jesu li to sva mjesta na kojima nam je dopušteno imati seks, a da pritom ne kršimo javni rad i mir? Jesu li to sve osobe s kojima smijemo ili ne smijemo imati seks? I jesu li to načini na koje vodimo ljubav, odnosno imamo li imalo tabua prema ijednoj vrsti seksa – oralnom, analnom, grupnom? Gdje su granice koje nam zadaje društvo, a gdje su one koje si zadajemo sami?

Seksurbacije_6_citat2_Marina_Krleza

Vjerojatno ste primijetili da u televizijskom programu ima više nasilja, nesreća i loših vijesti, nego pozitivnih stvari, sreće, ljubavi i erotike. Vjerojatno ste primijetili da se na najvažnijim nacionalnim televizijama ne emitiraju pornići za čije je gledanje dokazano da ljude usrećuje. Umjesto njih, prikazuju se dokumentarci o ubojstvima, igrani filmovi ispunjeni tučnjavama i krađama te sapunice prepune intriga i svađa. Senzualnosti, hedonizma i uživanja ima najmanje.

Ako pogledate trenutni hrvatski televizijski program u radnome tjednu, na prvom se programu oko ponoći emitira serija „Detektiv Murdoch“, na drugom serija „Zakon i red“, na Novoj TV prime time rezerviran je za turske sapunice, a na RTL-u program završava dokumentarcima „Žene ubojice“ i „Kronike zločina“. Od svih prekrasnih ljepota koje nam svijet i priroda danas mogu pružiti, televizijski urednici, političari, države i kaptitalistički moćnici odlučuju nam plasirati upravo najnegativnije od tog svijeta. A oni, za razliku od vas, rade upravo suprotno. Zarađujući na vama, uživaju na suncu, jahtama i u vilama, a televizija im ne treba da bi im život učinila zabavnim.

Onima koji takav program plasiraju nije u interesu da mirno spavate. Niti da se pomazite prije spavanja – sami ili s nekim. Nije im u interesu da se probudite sretni te da takvi dočekate sljedeću večer. Za sreću se trebate sami izboriti. Trebate biti uporni i pronaći način kako do nje doći te ju konzumirati unatoč tome što većina ljudi to redovito ne radi. A zašto ne radi? Zato što na to nije naučena. Zato što ju tome nisu podučavali od malih nogu. Zato što joj to nisu isticali kao prioritet za zdravlje i sreću. Mentalnu i fizičku.

Znano je da je stres glavni izvor mnogih bolesti i disbalansa u našem organizmu. Uzmite život u svoje ruke i kreirajte vlastite trenutke. Ako vam orgazam čini ugodu, ne dopuštajte da vam ga itko uskraćuje. Dokazano je da produžuje život te da itekako koristi zdravlju. Zato bismo si ga trebali priuštiti barem jednom dnevno. Ako ne tijekom spontanog seksa, onda planirano naći 10-ak minuta za masturbaciju. Ponajprije zbog održavanja tijela mlađim i eliminacije od stresa.

U seksualnoj iskrenosti s vama,

Marina 🙂

Marina Krleža

Founderica Seksoteke, specijalistica digitalnog marketinga, književnica, diplomirana kroatistica, bivša novinarka, radijska voditeljica i profesorica hrvatskog jezika, zaljubljenica u umjetnost, pacifistica, frojdovka, velbekovka