Je li seks tema o kojoj treba govoriti tiho iza zatvorenih vrata, rezervirana isključivo za intimnu upotrebu, ili nam je potrebna promjena? Koliko pristup seksualnosti ima veze s vladajućim svjetonazorom i političkom ideologijom? Poznajemo li dovoljno seksualnost ili je svodimo isključivo na prepričavanje masnih viceva i lošu pornografiju? Koliko smo kao nacija u seksualnom smislu još uvijek opterećeni mitovima, stereotpima i tabuima, ali i izloženi dvostrukim mjerilima?

Sve su to pitanja na koja će pokušati odgovoriti Seksoteka, najnoviji i poprilično jedinstven projekt ove vrste u Hrvata, star svega 15-ak dana, za sada još uvijek virtualan, upakiran u istoimenu Facebook stranicu, projekt čiji je krajnji cilj detabuizirati i relativizirati seksualnost. Prva službena Seksotekina akcija bit će Seksotinovo, čitanje erotske i pornografske poezije na praznik ljubavi – Valentinovo, nakon čega slijedi ozbiljna borba za prava seksualnih manjina i razbijanje licemjerja. Prije nego li se bacite u prostore internet bespuća u potrazi za stranicom Seksoteke, hajmo porazgovarati o seksu na potpuno drugačiji način, onako kako do sada nikada i ni s kim niste razgovarali (s mamom pogotovo). Kroz Seksoteku i sve njene tajne vodi nas Marina Krleža, inicijatorica priče, književnica i autorica romana „Žena robot“, profesorica hrvatskog jezika, trenutno žena koja svoje znanje, iskustvo i sposobnosti brusi u području digitalnog marketinga.

Iako se, onako na prvu i površno, čini kako su seks i seksualnost svugdje oko nas, samo iz razloga što seks prodaje i potiče maštu, naša se gošća, inicijatorica projekta Seksoteka, s tom tvrdnjom baš i ne slaže. Jer, iako ih ima svugdje – u medijima, novinama i spavaćim sobama, seks i seksualnost pod hitno treba detabuizirati i relativizirati. Osim toga, hrvatskom je društvu, smatra, neophodna sveobuhvatna edukacija o seksualnosti, s obzirom na to da je riječ o temi kojoj ni prosvjeta, ni prevladavajući katolički svjetonazor ne pristupaju dovoljno otvoreno. Upravo s tim ciljem osmišljen je i jedinstveni projekt koji će službeno po prvi puta biti predstavljen 14. veljače, u glavnom gradu svih Hrvata.

Što se krije iza naziva Seksoteka i koji je krajnji cilj projekta?

Seksoteka je projekt koji će se bazirati na edukaciji o seksualnosti i bavljenjem seksualnošću sa znanstvenog, umjetničkog i još pokojeg aspekta. Projekt koji se, s vremenom, može širiti na niz podprojekata. Za sada je to samo Facebook stranica, a uskoro i službena web stranica koja će biti otvorena za sve koji žele pisati i promišljati seksualnost. Kada kažem edukacija, nikako ne mislim na strogo školsku edukaciju. Bit će to otvoreno, direktno pružanje informacija bez dlake na jeziku svima od 18 do, zapravo, ne znam do koliko godina, jer tu, ustvari, nema limita. Edukacija koja bi trebala rezultirati time da društvo konačno o seksu i seksualnosti javno progovori, koja nipošto nije edukacija „Cosmopolitan“ tipa ili savjetnik kakav nalazimo u ženskim časopisima. Ovaj je projekt temeljen prvenstveno na uniseks pristupu jer svaka je osoba drugačija, baš kao što je drugačiji i njen stav i pristup seksualnosti. Upravo zbog toga, na Seksoteci će o temi javno progovoriti psiholozi, filozofi, medicinski stručnjaci, umjetnici.

Osim što smo nedovoljno educirani i zatvoreni, čini mi se da smo i kao društvo opterećeni brojnim mitovima i predrasudama o seksualnosti.

Da, slažem se, iako mi se čini da mitove plasiraju pojedinci. Valja osvijestiti da svatko od nas ima zasebno seksualno iskustvo i edukaciju, no ono što nam je svima zajedničko je činjenica da je premalo teorije u društvu generalno, ali i u obrazovnom sustavu. Svi mi, kroz odrastanje, do te teorije dolazimo iz različitih izvora. A onda stiže praksa koju, opet, svatko za sebe stječe kada osjeti da je za to došlo vrijeme, i zapravo nema strogo određene granice kada tko u praksu ulazi. Istovremeno smo društvo u kojemu djeluje jako malo udruga koje se bave temom seksualnosti, a čini se da to ni društvu u cjelini nije posebno važna tema. Problem je i što nemamo dovoljno poklonika Freuda, genijalca na kojemu sve počiva i koji je tvrdio da nas seksualnost velikim dijelom određuje.

Mitovi su, u svakom slučaju, tu da ih razbijemo jer niti jedno liberalno društvo ne bi smjelo živjeti i počivati na mitovima. Tu bi ulogu na sebe trebali preuzeti intelektualci, visoko obrazovani pojedinci koji bi uspostavili dijalog sa znanstvenicima, prosvjetarima, a posebno s umjetnicima jer umjetnost je, čini mi se, nekako još uvijek najslobodnija forma izražavanja.

Kada je riječ o mitovima, uglavnom ih ima oko ženske seksualnosti jer muškarci su te stvari odavno „riješili“ i temu apsolvirali. Oni su otvoreniji, lakše i ležernije govore i pišu o seksu, što vidimo i u književosti. S druge strane, žene su još uvijek poprilično zatvorene i sramežljive, a i društvo ih percipira uglavnom kao žene i majke, a tek onda, i uopće ako, i kao ljubavnice. I mada smo u određenim segmentima kao društvo evoluirali, kada je riječ o seksu, čini se da smo, istovremeno, napravili  ogroman korak unatrag. Sjetimo se razdoblja prije 90-ih i vremena u kojem veza između žena i muškaraca nije bila promatrana kroz svjetlo religije, države ili kontinenta. Rasprave o tome povele su se tek u poslijeratno vrijeme. S druge strane, apsurdno je ičiju privlačnost određivati s obzirom na starost, spol, vjeroispovijest ili narodnost kojoj pripada. Jer, bilo što od toga nikada nije niti bi trebalo biti uvjet za ljubav ili seks.

Koliko politički svjetonazor u kojemu živimo utječe na poimanje i doživljaj seksualnosti?

Poprilično. Upravo o političkom vrijednosnom sustavu ovisi koliko će se o sekusualnosti uopće u društvu govoriti, i na koji način. Uostalom, povijest nas uči da politički sustavi, od totalitarnih i komunističkih do suvremenih demokratskih, uvelike uvjetuju i slobodu govora, a u tu slobodu, zasigurno ulazi i seksualnost. Osim toga seks, kao i odnos društva prema njemu, možemo promatrati i iz pozicije ljudskih prava, odnosno prava seksualnih manjina koja su u liberalnim društvima daleko veća. Nabolji primjer za to su Italija i Francuska, kolijevke hedonizma, zemlje u kojima se seksualnost društveno podrazumijeva kroz slobodu govora, umjetnost, književnost. Tom analogijom, na žalost, i politički, odnosno vjerski svjetonazor u kojemu mi živimo, značajno utječe na naše poimanje i doživljaj seksualnosti.

Što zapravo znači biti seksualno educiran ili seksualno emancipiran?

Treba prvo osvijestiti da se stavovi o seksualnosti, baš poput svih naših drugih vrijednosnih stavova, razvijaju i mijenjaju tijekom života. Na njih utječu vršnjaci, odgoj, mediji, osobna iskustva, ali i unutarnji svijet. Osim toga, snažan pečat u oblikovanju naše seksualnosti ostavljaju i svi naši partneri. Skupljajući iskustva, razvijajući se i učeći, razvijamo i osobni stav o seksualnosti, na koji, vidjeli smo, itekako ponekad utječe i dominantan politički svjetonazor. Krajnji cilj Seksoteke, u tom je smislu, edukacijom stvoriti liberalno i zdravo otvoreno društvo koje će poštovati seksualne slobode svakog pojedinca ako one budu proklamirane s ciljem da ni jednom živom biću ne nanose zlo, već isključivo da zabave i educiraju. U tom smislu biti seksualno emancipiran znači otkriti sebe, ne biti sramežljiv po pitanju onoga što nam čini užitak. I tu je, zapravo, problem jer smo izrazito zatvoreno društvo. Pri tome mislim na međusobnu zatvorenost bračnih partnera; kod mnogih se javlja apsolutan nedostatak komunikacije, posebno kada je riječ o onome što nam čini zadovoljstvo.

Iako nam je seks, potajno, intimno, prilično važan, izvana se pravimo kao da i nije, šaljivo spominjući tih nekoliko famoznih minuta i slično. Mislim da bismo se trebali potruditi da iz tih, pa upravo da i je riječ o svega nekoliko minuta tijekom tjedna, izvučemo maksimum. Da bismo to mogli, potrebno je razgovarati, naučiti što je ono što nas zadovoljava, što nam pričinjava užitak. Muškarci trebaju naučiti slušati žene, a žene jasno i bez srama progovoriti i zatražiti od muškarca ono što žele, kako žele i što im treba. Da bi žena to znala i mogla, potrebno je najprije upoznati se s vlastitom seksualnošću, a tek je onda predati muškarcu. Međutim, tu onda dolazi famozna Crkva (da se razumijemo, generalno nemam ništa protiv vjere i daleko od toga da smatram da je vjera nešto loše za čovječanstvo; ovdje mislim na Crkvu) i pojedini crkveni stavovi, na prvom mjestu onaj o negiranju masturbacije kao čina kojim otkrivamo svoje tijelo. Takvim stavovima staje se na put svakoj daljnjoj edukaciji jer kako se seksualno educirati i emancipirati ako ni sami ne znamo što nam odgovara, kako reagira naše tijelo i kako od drugoga tražiti da nas zadovolji, ako to, hadjmo sad biti skoz eksplicitni, na prvom mjestu ne znamo i ne možemo sami?

S druge strane, važno je znati da mi nismo dobri ili loši ovisno o svom libidu. Živimo u društvu u kojemu je seks, iz jednostavnog razloga jer prodaje, precijenjen pa smo došli u situaciju u kojoj smo seks postavili na iznimno visoku ljestvicu. I svi se nekako previše trudimo to dokazati; muškarci da budu najbolji ljubavnici, žene da su u svakom trenutku iznimno poželjne. Zbog toga se dogodi da i taj naš libido vrlo često, da bi ispunio društvena očekivanja, bude glumljen, što je potpuno nepotrebno. Ponavljam, naš libido nas ne određuje kao ljude. Kod nekih je on naglašeniji, kod nekih ga i nema, isto kao što je stvar sa sluhom ili bilo kojim drugim osjetilom. Upravo na tom tragu ženama je edukacija neophodno potrebna, kako bi shvatile da nisu manje vrijedne ako ne žele i ne trebaju seks dva puta tjedno, što je uobičajeno, i da ih muškarac zbog toga neće manje voljeti. Jer, i ovo će sada možda zazvučati pomalo revolucionarno – krajnji je trenutak da jednom za svagda odijelimo seks i ljubav.

Seks je jedno, ljubav je nešto drugo. I da, sjajno je kada postoji oboje, ali nije uvijek tako. Možda smo zbog toga još uvijek i prilično zatvoreni kada je riječ o takozvanim otvorenim vezama, onima koje naše društvo, uglavnom, percipira kao swingerstvo, što je krivo. Otvorena veza je veza u kojoj seks nema nikakvog doticaja ni s duhovnim ni emotivnim, veza u kojoj slobodno tražimo od partnera ono što nam treba i kad nam treba te se ne ustručavamo o tome komunicirati. Takvu vrstu avanture možemo poželjeti na tjednoj, mjesečnoj ili godišnjoj bazi. Možda i nikad, ali dobro je ako nam je ta mogućnost otvorena. Istovremeno, dok se nad tako nečim još uvijek čudimo, preljub je u našem društvu prilično česta pojava, što je, u odnosu na naš katolički svjetonazor, iznimno licemjerno.

Čini mi se da se, u ovom društvenom trenutku, hrvatski katolički nauk uvelike kosi sa zdravom suvremenošću, a pogotovo s budućnošću čovjeka kao vrste. Mislim tako iz sljedećeg razloga: Crkvi je oduvijek prva vrijednost reprodukcija, odnosno produljenje vrste, a to je ono što nam već kroz 100 ili manje godina, uopće neće biti potrebno jer žene više neće imati potrebu za rađanjem. Uostalom, zašto bi i imale, kada će im na raspolaganju biti umjetna oplodnja, kao i tko zna kakve još ostale genetske mogućnosti? To je tema o kojoj se kod nas još uvijek šuti, ili ako se i progovori, dočeka se, uglavnom, na nož. Dakle, isto kao što nemamo svi jednako snažan libido, ni svaka žena nema jednako snažan nagon za majčinstvom i nije zato niti manje žena, niti manje vrijedna. Osim toga, priznajmo si, bar mi žene, da nas majčinstvo već desetljećima poprilično ograničava u puno toga.

Iako osobno nisam, vjerujem da je sjajan osjećaj ispunjenosti biti majkom, ali to je i „full time job“, a činjenica je da u našem društvu u odgoju djeteta majke sudjeluju sa 70 posto u odnosu na očeve. Mislim da bi nam svima bilo puno bolje kada bi taj omjer izgledao značajno drugačije i kada bi bio doveden bar do pozicije pola-pola, u kojoj bi očevi na sebe preuzeli najmanje 50 posto odgoja zajedničke djece. Međutim, kako zbog one na početku spomenute sramežljivosti, tako zbog dominantnog političkog i vjerskog svjetonazora, teme su to o kojima žene nerado govore, čak niti ne razmišljaju, a upravo bi one trebale povesti raspravu.

Iako će Seksoteka dugoročno o seksu i seksualnosti progovarati i polemizirati iz svih aspekata, službeno će to po prvi puta učiniti iz pozicije umjetnosti. I mada o seksu uglavnom govorimo tiho i stidljivo, na sreću puno je snažnih, seksualno emancipiranih žena koje su ujedno i kvalitetne književnice, a koje su okupljene oko Seksoteke. Tko su one?

Iako je u hrvatskoj književnosti malo žena koje pišu na temu seksa i seksulanosti, na sreću ima onih koje su prepoznale ovaj projekt. Jedna od njih je zagrebačka književnica Rosie Kugli, autorica nekolicine erotske proze, ali i niza dječjih hit naslova, moderna žena koja razumije i mlade i stare naraštaje i ne libi se o seksu govoriti otvoreno i direktno. Iz Rijeke stiže kolegica s fakulteta, Doris Pandžić, liberalna mlada žena koja seksalnost, poglavito onu rubnu, ima u malom prstu i o tome progovara. Od muškaraca tu je, za sada jedan, ali iznimno vrijedan, kolega Pero Kvesić, autor mnoštva literature u kojoj se vješto, meni posebno zanimljivim jezikom i stilom, isprepliću erotika i pornografija. Osim njih, dobrodošli su i svi drugi, svi koji pišu o seksu i seksualnosti i svoja razmišljanja žele podijeliti s javnosti.

Kako Zagreb nije daleko, a i naša sredina ima nekolicinu liberalnijih likova, spremnih mijenjati svijet oko sebe, ali i u velikom luku zaobići Valentinovo, ovo je prilika da i Novogradiščane pozovete na Sekstinovo, prvu službenu projektnu aktivnost Seksoteke:                      

Svi koji se taj dan zateknu u metropoli, svakako su dobrodošli. Bit će upriličeno u Kolding caffeu u Berislavićevoj ulici, kako smo već rekli, uz Valentinovo, 14.veljače. S obzirom na to da taj praznik posljednjih godina poprima sve više patetičan prizvuk, odlučili smo to razbiti nečim novim i drukčijim pa smo se, eto, odlučili za pornografiju i erotiku, da napravimo odmak od zaljubljenosti i ljubavi koje su, naravno, prekrasne, ali su sigurno ljepše ako su začinjene pravim seksualnim temama. Vidimo se onda u Zagrebu, na valentinovsko Seksotinovo! I da, svakako nas potražite na Facebook stranici. Tko zna, možda je upravo to pravo mjesto za vas!

Razgovarala: Simonida Tarbuk
Foto: Ivan Brezovec
Objavljeno 28. 1. 2016.
Link na članak: https://goo.gl/77fQiF