Marina Krleža: Bježim kad je ego veći od one stvari

Stavove izgrađujemo iskustvom i godinama. Dobro ih je imati čvrste, ali ponekad ih je dobro i mijenjati, pogotovo ako nam donose promjenu nabolje. No, da biste se mijenjali nabolje, vrlo je često potrebno potisnuti ego.

Tolerantna sam prema ljudima koji ne osuđuju, koji se bave radom na sebi, koji kulturno komuniciraju (uživo i u virtualnom prostoru) te koji vole udijeliti kompliment. Takva sam, naime, i sama. Ne osuđujem ljude različite od sebe niti se njima pretjerano bavim. Imam svoj život i trudim se svaki dan živjeti kao da mi je posljednji, radeći na sebi u edukativnom, duhovnom, emotivnom i svakom drugom smislu.

Na svojoj seksualnosti također sam mnogo radila. Od prve masturbacije u ranom djetinjstvu, preko prvog seksa na 17. rođendan, do sredine svojih 30-ih, konstantno sam se pitala što moje tijelo može, koje vrste seksualnog užitka postoje, kako doći do užitka i kako ga kvalitetno podijeliti s drugima. Kad sam ga dijelila, uvijek sam mnogo komunicirala, potencirajući nas da konstantno istražujemo sebe i jedno drugo, kako nikad ne bismo upali u nepotrebnu monotoniju.

Pri izgradnji vlastitih seksualnih stavova bilo mi je važno biti tolerantna prema drugima. Od partnera ne očekivati nešto što mi ne mogu dati, ne tražeći od njih više nego što im sama dajem, ne dosađujući im te nikad ne prilazeći prva onima koji su u vezama ili braku, čvrsto poštujući ono što su izgradili. (Ne odgovaram niti sam se previše bavila upornima koji su me uspjeli osvojiti unatoč tome što su bili u vezama ili brakovima, ali o tome nekom drugom prilikom. Etika u seksualnim odnosima je vrlo kompleksna stvar i o njoj bi se naširoko dalo pisati.)

U prakticiranju seksa, s jedne strane trebaš biti altruist koji će svoje doživljaje, iskustva, seksualna razmišljanja i užitak što kvalitetnije podijeliti s drugima, ali s druge strane trebaš biti egoist koji će ujedno pritom zadovoljiti sebe. U masturbaciji taj je zadatak mnogo lakši jer si sam(a) sa sobom. Ego kojim raspolažeš, pri masturbaciji je gotovo nevažan. No, pri seksu postaje itekako važan, radilo se o seksu uživo ili o cyber seksu, jer su u odnos uključene minimalno dvije osobe.

Ako si slobodna žena na pragu 40-ih, ako si bez djece (jer si tako odlučila) i uživaš u svojoj slobodi i seksualnosti svaki dan, ako dobro znaš što želiš, a još bolje što ne želiš, tad naprosto izlaziš iz okvira svakodnevnog. Otkako sam prije tri godine izažla iz posljednje dugogodišnje veze, češće prakticiram cyber seks, o čemu sam pisala u jednoj od prošlih kolumni. Jedna od prednosti cyber seksa jest to što se nekome javiš isključivo onda kad ti je potreban stimulans za seksualni užitak, umjesto da maštaš ili gledaš pornić (što je obično jednosmjerno). Osoba kojoj se javiš, u tom trenutku može i ne mora pristati na cyber seks s tobom.

Kad vidiš da ti ne uzvrati, naprosto nađeš nekog drugog. Ako ne nađeš nikog dovoljno zanimljivog, tada ipak upališ pornić, live chat s nekom nepoznatom osobom preko nekog seksi chat servisa ili naprosto maštaš o nekom budućem ili prošlom iskustvu (naravno da ima još opcija, ali navela sam najčešće). Osobno nikad ne dosađujem ljudima kad vidim da ne reagiraju na moju seksi poruku, a kamoli se kasnije ljutim na njih ili im išta zamjeram. Nimalo pritom ne gubim samopouzdanje jer to je zadnje što biste trebali. To je otprilike kao da zamjerate nekoj pornografskoj platformi zato što u nekom trenutku nije imala određeni pornić na koji volite svršiti. 🙂

Za razliku od seksa uživo, u virtualnom prostoru ljudi si ponekad dopuštaju vrstu komunikacije kakvu ne bi prakticirali uživo. Kad ljubavnom partneru kažeš da tu večer ne možeš voditi ljubav, kulturno je to prihvatiti. Kad nekome, s kim samo spavaš, tog dana kažeš da ne možeš imati seks, to je također potrebno prihvatiti od suprotne strane, uz kvalitetnu komunikaciju, naravno.

Problem se zna pojaviti kad u cyber seksu nekome kažeš da nisi za to u tom trenutku ili da naprosto to više ne želiš raditi s njim. Neke osobe to, nažalost, shvaćaju vrlo osobno, u ljutnji i zamjeranju. Osjećaju da ih više ne poštuješ, kao da su te u nečemu razočarale, možda čak i gube samopouzdanje. No, ti samo trebaš promjenu koja ne znači da im se jednom možda nećeš ponovno javiti. Trebaš samo svoje vrijeme i slobodu svog izbora.

Kad kao javna osoba nekoga na taj način odbiješ, postoje oni koji počnu ozbiljnija zamjeranja i “vraćanja” svim raspoloživim sredstvima. Najprije preko lažnih profila šalju privatne poruke o tome što misle o tebi. Onda na tvojim društvenim mrežama pišu negativne komentare ispod svake objave. Naposlijetku znaju pisati na vlastitim društvenim mrežama o tome kako si loša osoba ili već nešto negativno što im padne na pamet. Neki od njih odu toliko daleko da prijavljuju tvoje stranice i profile na društvenim mrežama, o čemu sam pisala na osobnom blogu, a što trenutno istražuje policija. E, to vam se, dragi moji, zove povrijeđen ego.

Ne ljute se samo slobodni, nego i zauzeti. Ponašaju se kao da imaju određenu virtualnu ingerenciju nada mnom. Unatoč tome što nevirtualno imaju vezu i seks s osobom koju vole. Zamislite, imaju se muda javljati isprve ni ne priznavajući da su u vezi, ali si daju pravo ponašati se kao da sam im jedina seksualna partnerica. Osim što “posežu” za mnom kad imaju probleme u vlastitim vezama ili kad im partnerica ne želi seks, javljaju se i kad im je seksualni život posve u redu. Svo to vrijeme skrivaju me od svojih partnerica i taj mi je dio najmanje logičan. Ja, kad imam partnera, ni jedan dio svog seksualnog života ne želim skrivati od njega.

Ako im našu cyber vezu druga strana slučajno sazna (njihovom, ne mojom nepažnjom), tada oboje zamjeraju meni. Ona zamjera što se virtualno petljam s tuđim partnerima, a on počne zamjerati nakon što više ne želim imati ništa s njim. Najgore od svega je što bi se u cyberu trebao čuvati identitet druge osobe, ali u mojim dosadašnjim cyber seksevima, ja sam bila ta koja je svima stopostotno očuvala identitet, dok je samo 15% njih to učinilo meni.

Nikad nisam razumjela ljude koji imaju potrebu pričati s kim spavaju, kamoli s kim imaju cyber. Zato od nedavno vrlo ozbiljno pazim s kim se upuštam u tu vrstu odnosa, za kojeg sam do nedavno mislila da je prilično bezazlen. Ljudi naprosto ne znaju držati jezik za zubima, kamoli rješavati vlastite kompleksnije seksualne probleme u vezama.

Neki čak, s kojima nikad nisam imala cyber, konstantno mi šalju svoje golišave fotografije samo zato što sam javno pisala o tome da prakticiram cyber seks. U takvim slučajevima, ako ne prestanu nakon što ih zamolim, prisiljena sam ih blokirati. I ne činim to zato što mi je ugodno, nego zato što naprosto nemam izbora.

Ego u seksualnom kontekstu apsolutno nikad nisam imala. Ljudi na svijetu je previše da bih se zamarala donedavnim seksualnim partnerom kojemu je povrijeđena taština. Povrijeđeni ego ne bismo smjeli kompenzirati ponašanjem u ljutnji i zamjeranju. Nije vam kriva osoba kojoj zamjerate, nego ste sami stvorili nerealna očekivanja. Onog trenutka kad osjetim da netko nešto od mene seksualno očekuje, ne osjećam se ugodno. Nisam ovdje da bih zadovoljavala tuđa očekivanja. Nisam ovdje ni da bih ispunjavala nečije seksualne maštarije jer imam svoje.

Dok je god druga strana prema meni kulturna i dobra, dok mi god ne ništa uvjetuje niti se ljuti ako nemam vremena ili želje za komunikaciju s njom, tada mi je posve nevažno koliko osoba ima godina (pod uvjetom da je punoljetna), kojeg je spola, koliko je obrazovana i kojeg je društvenog statusa ako postoji seksualna energija između nas. Pale me muškarci koji mi daju slobodu, koji su diskretni i sigurni u sebe te koji uvijek lijepo sa mnom komuniciraju. Ako toga nema, tada je preveliki ego u pitanju koji, prije ili poslije, ispliva na površinu. A kad je ego veći ili tvrđi od penisa, tad bježim glavom bez obzira.

Dragi seksoljopci, nemate se pravo ljutiti na ljude koji u nekom trenutku prestanu s vama online komunicirati. To je njihovo pravo. Pogledajte oko sebe. Ima još ljudi. Zaboravite stare i okrenite se novima. Život je prekratak za (pre)velik ego. Budite uvjereni da vas on nikad neće odvesti u tuđi krevet.

U seksualnoj iskrenosti s vama,
Marina 🙂

Moje pisanje o seksualnosti podupire portal www.whishmatch.com

Marina Krleža

Founderica Seksoteke, specijalistica digitalnog marketinga, književnica, diplomirana kroatistica, bivša novinarka, radijska voditeljica i profesorica hrvatskog jezika, zaljubljenica u umjetnost, pacifistica, frojdovka, velbekovka