Kasne zimske večeri hodao sam jednom od zagrebačkih ulica. Bio sam u žurbi. Dućani su se taman zatvarali. Vremena za ono što sam naumio bilo je malo, a misli su mi bile rastrojene zbog svega što mi se izdogađalo posljednjih dana. Gužva na poslu, selidba prijatelja u inozemstvo, smrt djeda. Iako nemirnog srca, bio sam nekako nedorečeno nostalgičan.

Tada sam ugledao nju. Uplakanu, smušenu, besperspektivnu, ali tako lijepu. Vrijeme je stalo za sve što se događalo oko mene jer mi se u duši otvarao posve novi svemir. Imala je vitko tijelo i prekrasne pune usne. Tamnosmeđe duge kovrče padale su joj po uskim ramenima, dok je svako malo pogledavala u prema podu. Hodala je poput ranjene srne. Po hodu joj se vidjelo da je emotivno slomljena. Tuga kao da se zauvijek pokušavala nastaniti u svakoj njenoj pori, čineći joj tijelo krhkim. Malo je čak i drhtala. Valjda je zato navlačila rukavice. Crne elegantne dugačke svilene rukavice. Podsjetila me na Evu Green iz scene Bertoluccijevih “Sanjara”. Shvatio sam da sam oduvijek maštao o tome da imam djevojku takvog izgleda izgleda – poput supermodela iz 90-ih, a duhom divljim i prkosnim poput muza koje su pozirale najuspješnijim svjetskim likovnim umjetnicima.

Odjednom sam osjetio mir i zastao u laganoj omamici. Uzbudio sam se kako se primicala bliže jer danima nisam imao orgazam. Svaka sekunda bila mi je kao minuta jer su me preuzele maštarije.

Ulični asfalt je poput noćnog detektiva pažljivo promatrao njezine noge u kožnim Max Mara tajicama. Milovao je visoke pete njezinih crnih čizama. Bio je fetišist njezinih stopala. Zapravo, kao da ih je pomamno lizao ledom koji se polako topio i pretvarao u slinu eskapističkih oaza za njezin posrnuli hod. Pazio je da se njegova urbana pepeljuga ne posklizne ili krivo ne stane.

Zrak je gubio dah od pogleda na njezine savršeno oblikovane grudi ispod kojih je kisikom spajala vlastito biće s ostatkom svemira. Znao je da je njegova ulična gejša noćas bez grudnjaka. Svojim česticama mogao ih je milovati, baš kao i bradavice koje su joj se ukrutile ispod prozirnog pulovera kojeg je djelomično pokrivao klasični poludugi zimski kaput.

Mimoišli smo se pored dućana sa sofisticiranim skupim donjim rubljem. U izlogu na lutki bili su izloženi decentni grudnjak i tange od crne svile, samostojeće čarape bez uzorka i jednostavni halteri  – oni što nemaju namjenu uljepšati žensko tijelo pa ih češće oblače odlično građene djevojke i žene. Zamislio sam ju u tome. Zamislio sam njezin goli pupak i tvrde guzove na kojima bih rado proveo večer, noć, jutro, drugi dan, možda i tjedan. U tih nekoliko sekundi želio sam ju dodirnuti, obrisati joj suze s lica i obećati da ću prebiti onog koji ih je izazvao.

Osjetio sam da je žudjela za ljubavlju i dodirom. U takvom stanju pristala bi na ljubav bez seksa i na seks bez ljubavi. Posebno bi pristala na moju pažnju jer bio sam spreman odnijeti ju na rukama u svoj topli stan, umočiti ju u pjenušavu kupku, obrisati ju najugodnijim ručnikom, položiti ju na krevet onako umornu i ljubiti. Ljubiti ju najprije nježno, a onda sve strastvenije po usnama i licu, vratu i gdje god bi željela, sve dok se opet ne bi osjetila sretnom. Potom sam pomislio kako bi bilo s njom biti u vezi i često ju imati, lizati njezine bradavice, uranjati među njezine savršene noge, upijati njezine sokove, priuštiti joj sve vrste orgazama kad god ih poželi, oženiti ju, podariti joj djecu, činiti ju sretnom i voditi ljubav s njom do kraja života.

Nastavljala je hodati ulicom prošavši pored mene. Nije se ni okrenula, a možda me nije ni zamijetila. Ipak, osjetio sam miris njenog uniseks parfema i to me je do kraja ukrutilo dolje jer obožavam ženstvene žene s muškim mozgom, koje povremeno nose bokserice i vole poneki muški parfem. To im daje snagu i moć jer se vole natjecati i s muškarcima, ne samo sa ženama.

Otišao sam u mračni zakutak koji je dućan donjeg rublja dijelio od crkvenog dvorišta, izvukao nabrekli kurac i nakon dvadeset brzih pokreta isprskao sve što se skupilo u meni posljednjih dana. Zamišljao sam da kleči ispred mene poluotvorenih ustiju i pokazuje mi svoju lijevu bradavicu.

Marina Krleža
(priča pročitana na Seksotinovo 2019)