Mario Kovač: Komičan sprovod prve rečenice

Pritisnut rokovima vrpoljio se na stolici ispred svog prastarog Pentiuma naizmjenice igrajući Solitaire, Hearts i Minesweeper ili mijenjajući muziku koja je sitno šuštala iz zvučnika. Preferirao je cool jazz s naglaskom na ranog Cheta Bakera, no ni afro beat nije mu bio stran, ako je bio iskren i autentičan. Svakih desetak minuta provjeravao bi i e-mail samo da ustvrdi da mu nije stigla ničija poruka, nego tek tu i tamo neka reklama koja bi mu obećavala najjeftinije moguće komponente za kompjuter, najjeftinije moguće ljetovanje ili sigurnu zaradu koju bi ostvario samo ležernim surfanjem po webu. Svakih sat vremena prošetao bi do kuhinje gdje bi si složio babilonski sendvič od sira, povrća i sojinih popržaka koji bi za pola minute zgrijao u mikrovalnoj, a zatim njegovu unutrašnjost utopio u majonezi i kečapu pa bi ga u slast pojeo do zadnje mrve, zalijevajući ga prirodnim sokom od bazge koji je sam napravio po receptu susjede čiji je pasionirani hobi bio skupljanje bizarnih recepata za zdravu hranu i pića. Uglavnom, činio je sve i svašta samo da skrene misli s onoga što je zapravo trebao činiti.

Naime, obećao je uredniku da će preko vikenda napisati tvrdu erotsku priču (pod pseudonimom, naravno) od 3-4 kartice za erotski magazin koji je izdavala urednikova izdavačka kuća. Naravno da to nije bio posao dostojan nekoga njegova kalibra, no dugovao je izdavaču već više od jedne usluge, a s obzirom na to da je njegova kreativna muza nekamo odlutala, posljednjih par mjeseci računao je s time da je bolje da se malo potrudi i naštanca taj šunderaj, nego da i dalje meditira pred praznim ekranom pokušavajući ubosti inspiraciju za vrijednije literarno djelo. Na ovaj način si je mogao kupiti malo vremena, ali i udobrovoljiti urednika i pokazati mu da je ova stvaralačka kriza samo prolazna. Uostalom, mnoga su se svjetski značajna pera okušala u erotskoj priči pa nije vidio zašto bi se on libio toga da iza sebe ostavi i takvu vrst kreacije.  Možda onda i odustane od unaprijed smišljenog pseudonima Tvrtko Dugonjić (hm, mogao bi neki lik nazvati tako) pa hrabro pokaže svoju nekonvencionalnost stavljanjem svog pravog imena i prezimena pod priču u šunderskom časopisu za drkadžije.

Od svih ljudi koje je poznavao, upravo je on sam najmanje robovao predrasudama bilo koje vrste. Pogotovo s obzirom na to da je početak priče puno obećavao. Naime, do sada je napisao samo prvu rečenicu, no i ona je bila tako puna, sočna i tako je odisala erudicijom da je dala naslutiti kako će to biti puno više od štiva koje bi služilo tek ispunjavanju prostora između lascivnih fotografija.

Dok su se penjali uskom stazom planinskom do zabačene plaže na drugom kraju otoka, Krešo nije hodao zadnji u grupici zbog toga što je nosio najveći ruksak, već zbog činjenice da je tako bio neposredno iza Jelene koja je hodala na jedva metar ispred njega, a donji dio žutog, dvodijelnog kupaćeg kostima bio joj se uvukao među guzove i omogućio mu fantastičan pogled na dvije pravilne, okrugle polutke crvenkasto opečene suncem sa strane, a bijele poput sira prema želatinasto drmusavoj unutrašnjosti.

Hm, možda su imena Krešo i Jelena previše nesofisticirana za njegove velike aspiracije, no ovo je ionako bila radna verzija, a i urednik je inzistirao da se čitatelji moraju moći poistovjetiti s likovima. Lako će kasnije preurediti priču; sada je potrebno naći dostojnu sljedbenicu ovom bisernom otvaranju priče. Trebalo bi sada i Krešu i Jelenu dovesti do situacije u kojoj se mogu bezrezervno prepustiti strastima, no nije htio da to bude prostački jednostavno, već je ovu priču trebalo pretvoriti u metaforu o… pa, već nečemu što je dovoljno važno da se o tome piše priča-metafora. Za sada, imao je nenadjebivu prvu rečenicu i par nabacanih fraza (od nje su se otkidali grozdovi orgazma otvarajući Pandorinu kutiju strasti koja je godinama bila zatomljena u njenom privlačnom tijelunjegova muškost prodirala je u njenu putenu ružičastu mekoću elastično kao što su jedan u drugog sjedali komadići puzzlea drevne prašnjave slagalice s bakina tavananjen vižljasti, gipki prst u njegovom anusu budio je atavističke žudnje za potpunim sjedinjenjem dvaju tijela u nekad skladnu cjelinu iz planetarno poznatog Platonova mita…) koje je tek trebao upotrebiti na vrhuncu priče.

***

Par sati kasnije, nije baš napisao mnogo više, no zaključio je da bi se partneri trebali zvati Salvador i Semela te da bi se njihovo vođenje ljubavi trebalo odvijati u plićaku biserno čiste pješčane plaže. On bi trebao u njenu Id položiti sjeme svog Ega i na taj način simulirati veliki prasak, prapočetak Svega (s velikim “S”). Samo se nije mogao odlučiti hoće li njen Id biti “vruća i mokra pećina iz koje je čovjek ispuzao u Svjetlost Svijeta” ili “gladna pukotina koja u svoju toplinu usisava svaki centimetar njegovog Stabla Spoznaje”.

***

Još nekoliko sati kasnije, njegov Nebeski Jebač natakivao je na svoj Svoj Supersenzualni Simulator Savršenstva čitave legije pohotnih nimfi i muza koje su crpile Svaku kap Svemoćnog Sjemena kojim ih je oblijevao u potocima.

***

Kako se opasno približavalo jutro (tj. krajnji rok za slanje priče uredniku), tako se i glavni junak pretvarao u Sveobuhvatni Ud koji je Samim Sobom natapao beskonačna prostranstva Svemira plodeći ih i tim činom postajao Sunčani Simbol Stvaratelja.

***

Jutarnje zrake zatekle su neobičan prizor u njegovoj radnoj sobi. Ležao je na ispranom tepisonu potpuno gol i skvrčen u položaju fetusa, čvrsto u svojoj desnici držeći mlohavi kurac, a u lijevoj ruci spermom (s malim “s”) slijepljene listove Nietzscheovog “Zarathustre”. Na sredini monitora treperio je mali natpis “Message sent” koji je označavao da će uskoro vjerni čitatelji “Grijeha strasti” uz tekstove o jebežljivim domaćicama, pohotnim srednjoškolkama i napaljenim trgovačkim putnicima čitati i priču o nespretnom studentu Kreši koji je htio pojebati najzgodniju curu na faksu Jelenu, ali je, ohrabren i dezorijentiran povelikim količinama alkohola, ušao u krivi šator i skinuo junf prištavoj štreberici Vesni.

Seksoteka

Projekt za relativizaciju i detabuizaciju seksualnosti nastao u veljači 2016. godine. Postojimo na Facebooku, Instagramu, Twitteru, YouTubeu, Google Plusu i Pinterestu. Za suradnju pišite nam na seksoteka@gmail.com