Novi list 2017.

Upoznajte urednicu prvog hrvatskog portala o seksualnosti: ‘Hrvati se još uvijek pomalo srame’

 

Razgovarati o seksualnosti s osobom suprotnog spola može biti problematično jer uvijek postoji prvotni odmak, strah od prevelikog razotkrivanja ili čak približavanja jedno drugome. No, obavljati takav razgovor s Marinom Krleža, pokretačicom i glavnom urednicom portala Seksoteka koji se prvi u Hrvatskoj ozbiljno bavi pitanjima heteroseksualnosti, biseksualnosti, erotike, pornografije i dodirnih tema kroz teoriju – nije problematično. Nekako se to s njom doživi kao priča o nečem svakodnevnom, kao da se razmjenjuju recepti nekih delicija ili preporučuje kvalitetan kafić u nekom gradu.

– Kad se spominje seksualnost u Hrvatskoj, mi smo, zapravo, zemlja nepotrebno ukočenih ljudi, zaključak je Marine o toj temi.

A baš je Seksoteku pokrenula sa željom da seksualnost približi otvorenijoj svakodnevnoj komunikaciji i sagleda je iz više kutova – kulturnog, umjetničkog, sociološkog i psihološkog, među ostalima. Sigurna je da će se stvari mijenjati na bolje po tom pitanju jer se već osjećaju pozitivne promjene od samog pokretanja Seksoteke.

– Ljudi ne vole započinjati teme o seksualnosti, još uvijek to stvara neki oblik srama. No, sad nam se već uredno na Seksoteku javljaju mnogi sa svojim pričama, problemima, ponajviše maštarijama. Zamijetila sam i da u društvu, kad netko započne razgovor o seksu, drugi se dosta brzo uključuju shvaćajući da imaju štošta za reći, govori nam “šefica” ovog online i offline projekta.

Detabuizacija

Inače ju je, zapravo, teško definirati: bivša novinarka i prosvjetna radnica, autorica jedne zbirke poezije i prve Facebook knjige u Hrvatskoj, danas se uspješno bavi digitalnim marketingom… Kako sama kaže, sve je to na kraju iskoristila pri pokretanju Seksoteke koja već 20 mjeseci brodi internet prostorom. Sam projekt je pionirski u Hrvatskoj jer se prvi put netko sustavnije počeo baviti pitanjima seksualnosti koja nije rubna i srodnih joj područja. Dobiti takav epitet nije pretjerano, s obzirom na to da se još uvijek niti kroz školstvo ova tematika ne obrađuje koliko bi se trebala, a u ovom patrijahalnom društvu pogotovo je neobično da ženska osoba započne takav projekt. Doduše, kad čovjek razgovara s njom, shvaća da ne doživljava predrasude kao nešto važno, stoga ne treba iznenaditi da je odlučila izaći izvan okvira očekivanog u ovakvom društvenom sustavu. Kako kaže, prvi cilj bio joj je krenuti s detabuizacijom seksualnosti kroz umjetnost.

– Ponajprije sam željela pridobiti i aktivirati kulturne krugove koji su najotvoreniji prema ovakvim temama. Iz te perspektive je izuzetno bitno Seksotinovo, event kojeg radimo na Valentinovo. Čita se hrvatska autorska erotska proza i poezija i to je jedan od zanimljivih načina razbijanja tabua, kaže Marina koja smatra da je ženske erotske proze i poezije u hrvatskom spisateljskom prostoru premalo. Teško je pronaći uopće erotizirane dijelove knjiga, kamoli čitavo djelo tog tipa.

Erotska biblioteka

I tu se Marina razlikuje od mainstreama i uobičajenih normi. Njezin prvi roman Žena robot, objavljen za sada samo na njezinom Facebook profilu te jedno poglavlje u Književnoj republici, mnogi su zamijetili baš zbog pojedinih erotskih dijelova.

– Nije mi bila namjera pisati erotski roman. Naprosto sam pisala o onome što sam osjećala u tom trenutku, no pokazalo se da najjači dojam ostavljaju ti dijelovi koji se više bave seksualnošću, kaže autorica.

Treba istaknuti da je spomenuti roman zapravo i sljedeći projekt Seksoteke. Pokreće se biblioteka erotskih izdanja, a “Žena robot” je prvi naslov koji će izaći na police sredinom studenog ove godine. Kako kaže, izdavaštvo je jedno od daljnjih strateških usmjerenja Seksoteke te najavljuje da bi još dva naslova u 2018. godini mogla ugledati svjetlo dana u toj ediciji.

Novi_List_2017_Marina_Krleza2

Kad se sve stavi na stranu, kako uopće okolina gleda na ženu koja se otvoreno bavi ovim temama i sasvim opušteno u svojoj kolumni “Seksurbacije” piše čak o vlastitim maštarijama, seksu, masturbaciji, pa i biseksualnosti? Možda iznenađujuće, ali Marina kaže da zapravo i nema nekih problema, dapače, da sad više ne mora mnogo verbalno objašnjavati jer si je stvorila medijski prostor za pisanje koji ljudi sve više čitaju i prihvaćaju.

– Jedino gdje zna doći do smiješnih situacija je u komunikaciji s nepoznatim ljudima koji se javljaju na Seksoteku. Odgovaram svakome, a moj kulturan način obraćanja i otvorenost neki krivo shvate pa se žele upoznavati, družiti… Ne shvaćaju da mi je privatni život odvojen od javnog. No, svakome pristojno odgovorim i zapravo, na kraju, obično ne bude problema, kaže Marina, a moglo bi se dodati, iz drugog kuta, da takvim situacijama zasigurno malo pogoduje i njezina prirodna senzualnost. Ljudi u takvim situacijama mogu pretjerati, uči nas iskustvo.

Bez vulgarnosti

Zanimalo me i gdje vidi Seksoteku kroz sljedećih 20 mjeseci.

– Ovo što sad imam sam toliko dugo čekala da više ne moram puno planirati jer se stvari događaju same od sebe. Projektu sam se cijela predala i uistinu uživam u svakom trenutku. Ljudi i mediji nas prate, znaju da postojimo, svi su nas prihvatili, što je u početku bio najteži dio. Napokon radim ono što volim, svakodnevno se povezujem s novim kvalitetnim suradnicima, a moje kolumne i roman su u procesu prevođenja na engleski jezik jer sam sklopila poslovnu suradnju s jednim inozemnim portalom. Najveća želja mi je opustiti ljude kad se komunicira o seksualnosti i napraviti od toga normalnu stvar i pojavu.

Mora se kazati kako uspjeva u tome da seksualnost i erotiku ležernošću svede na svakodnevno, a da ipak ostane i zanimljivo, kako već mora biti s tim temama. Seksoteka za sad postoji na webu (seksoteka.org), na Facebooku, YouTubeu, Twitteru, Instagramu i Pinterestu, a Marina poziva čitatelje da projekt zaprate, osjete njegov stil i način komunikacije, da se educiraju, ali i zabave.

– Samo nemoj da bude vulgarnosti previše, kazala mi je kod pripreme za ovu temu. U razgovoru s Marinom Krležom (i ne, kaže da joj prezime ne stvara teret) o Seksoteci, ali i o seksualnosti, erotici pa i pornografiji čak, čovjek lako ustanovi da se o tome može komunicirati bez ijedne vulgarnosti, a da svejedno ne bude dosadno, puritanski i suhoparno.

Razgovarao: Danko Radaljac
Fotografija: Darko Jelinek
Objavljeno u Novom listu, 26. 9. 2017. na ovom LINKU.

Seksoteka

Projekt za relativizaciju i detabuizaciju seksualnosti nastao u veljači 2016. godine. Postojimo na Facebooku, Instagramu, Twitteru, YouTubeu, Google Plusu i Pinterestu. Za suradnju pišite nam na seksoteka@gmail.com