Book Talk 2017.

Seksualna tematika u književnosti, poglavito iz ženske perspektive pisanja, kao da je još uvijek obavijena velom tajne

Novi Sad će treći put ugostiti najpriznatija imena iz svijeta knjiženosti i izdvaštva na konferenciji “Book Talk 2017” koja će se održati 29. 9. 2017. u Galeriji Matice srpske i Spomen-zbirci Pavla Beljanskog.

Tijekom 14 panela, koji se održavaju paralelno u dva prostora, učesnici će govoriti o problemima izdavaštva danas, Deklaraciji o zajedničkom jeziku, književnoj kritici i novinarstvu u digitalnom dobu, kao i kreativnom pisanju u eri novih medija, pripremama Novog Sada za Europsku prijestolnicu kulture 2021. godine, jugoslovenskom književnom naslijeđu, putopisnoj, skandinavskoj, erotskoj književnosti, domaćoj fantastici i drugim temama.

Book_Talk_1
Svi paneli bili su javni, a osim novinara i građanstva, prisustvovali su i studenti

U panelu “Jesmo li savladali strah od letenja: Suvremena erotska književnost” učestvovat će i Marina Krleža, specijalistica digitalnog marketinga i poduzetnica, bivša novinarka, radijska voditeljica i profesorica hrvatskog jezika, osnivačica prvog hrvatskog projekta koji se bavi relativizacijom i detabuizacijom seksualnosti – Seksoteka, s kojom smo razgovarali ususret konferenciji:

U vašoj kolumni Seksurbacije ste naveli da je privilegija pisati o seksualnosti u Hrvatskoj. Zašto je tome tako u 21. stoljeću?

– Zato što se seksualnost u medijima tretira isključivo s aspekta prakse (porno filmovi i fotografije) koja nije nužno objektivan prikaz stvarnosti. Seksualnost se također prezentira u lifestyle časopisima gdje nije potkrijepljena dokazima i stvarnim iskustvima, pošto većina autora takvih tekstova nije potpisana. Balkanski portali objavljuju erotsku i pornografsku prozu, ali autori prečesto pišu pod pseudonimima. Čitava ta seksualna tematika u književnosti, poglavito iz ženske perspektive pisanja, kao da je obavijena velom tajne i još uvijek predstavlja preveliki tabu. Tako da online i offline imate mješavinu informacija iz kojih zaključujete da o seksualnosti svi sve znaju, a zapravo da nitko ništa ne zna.

Do sad smo na seksualnost gledali kao na nešto usputno i nevažno. Nešto što ne treba dodatnu pozornost jer se podrazumijeva samo po sebi (u smislu da će seksa i seksualnosti biti do kad bude i čovjeka). S obzirom na to da čovjek o vlastitoj seksualnosti, na ovaj ili onaj način, razmišlja gotovo pola svog životnog vremena i onda kad ju prakticira i onda kad to ne može), smatram da je krajnje vrijeme da se njome pozabavimo malo više i to isključivo kroz teoriju. Jer imati praksu seksualnosti bez teorije otprilike je jednako rješavanju matematičkog zadatka bez prikladne formule koja nam za taj zadatak treba.

Seksoteka je zato prvi projekt na ovim prostorima koji seksualnosti (poglavito heteroseksualnosti) pristupa teorijski, argumentirano, istraživački i potpisanih tekstova. Svaki tekst koji objavimo, bez ozbira radi li se o znanstvenom tekstu, umjetničkom tekstu ili kolumni, ima potpisanog autora, odnosno osobu koja stoji iza svojih riječi. To nam je veliki preduvjet za daljnji rad jer nam se za suradnju često javljaju ljudi koji bi objavili nešto pod pseudonimom. No, nemoguće je rušiti tabue anonimnošću. Potrebno je ipak hrabrosti da se stane pred publiku i glasno kažu vlastita znanja i iskustva. To mi je, kao glavnoj urednici projekta, itekakva privilegija i zadovoljstvo.

Book_Talk_2_Marina_Krleza
Urednica Seksoteke u iščekivanju svog panela o erotskoj književnosti – “Jesmo li svladali strah od letenja”

Vidite li paradoks u tome što je razgovarati o seksualnosti tabu, a s druge strane u medijima je sve ogoljelo?

– Naravno. To je paradoks kojeg smo sami dopustili kao konzumerističko društvo. Ne smetnimo s uma ni utjecaj Crkve koja u prevelikoj mjeri teži tradicionalnim vrijednostima koja ne donose mnogo razumijevanja za seksualnost, nepotrebno ju marginalizirajući. Crkva u startu osuđuje masturbaciju, homoseksualnost, biseksualnost, fetiše, ne dopuštajući da se o tome argumentirano raspravlja. Zato ljudi šute, a libido u praksi i dalje postoji jer ga je nemoguće suzbiti; on je sastavni dio nas.

Smatram da će veći angažman žena u svim segmentima društva početi popravljati stvari. Ne možemo imati logičnosti u društvu dok god spolovi u svemu nisu ravnopravni, a to se velikim dijelom odnosi i na seksualnost. Mnogi problemi u današnjim ljubavnim vezama i brakovima proizlaze iz nedovoljno seksualne komunikacije među partnerima. Svi smo do nedavno odrastali na površnoj erotici i pornografiji iz medija koja je prilično jednoobrazna i eksplicitna, ali nisam sigurna koliko nas je naučila seksualno komunicirati jedne s drugima. Ono što nam je donijela i još uvijek nam donosi jest svojevrsni instant užitak prilikom masturbacije, dok nas je od realnih seksualnih odnosa jednim dijelom i udaljila. Žene vole komunikaciju, žene će ju sve više tražiti i na kraju će ju dobiti, na zadovoljstvo čitavog društva.

Book_Talk_3_Marina_Krleza
Priliku da progovara o potrebi seksualne edukacije u društvu te o promoviranju erotske ženske književnosti Marina ne propušta

Kako vidite erotsku književnost danas i njeno mjesto u suvremenoj književnosti?

– Često ističem da je nema dovoljno, baš kao ni teorije o seksualnosti per se. Ono malo što je ima, većinom je napisano iz muške perspektive jer su književnici kroz povijest bili uglavnom muškarci (od de Sadea i Casanove do Bukowskog, Millera i Nabokova) pa su bili u prilici baviti se time. Sad bi bilo dobro da se taj prostor prepusti ženama. Zapravo, one ga same trebaju iznaći i zauzeti, izaći iz primarnih uloga supruga, majki, baka, vjernica, kućanica i “uzornih” građanki te početi pisati o vlastitim iskustvima i viđenju seksualnosti. Jedino tako ćemo oplemeniti književnost seksualnim temama koje mogu biti itekako zanimljive za otvaranje novih vidika i spoznavanje života.

Da li je put ka razbijanju tabua ono što se dogodilo s knjigom “Pedeset nijansi sive”, ta vrsta komercijalizacije?

– Apsolutno jest. Iako mnogi kritičari tom djelu osporavaju književnu vrijednost, smatram da je u tom kontekstu važniji sadržaj (ne izraz) spomenutog romana. Niti knjige Sidneya Sheldona svojedobno nisu bile velika umjetnička vrijednost, ali su ih ljudi čitali jer su bile protkane senzualnim erotskim dijelovima koji su veselili dušu. Niti knjiga Wei Hui “Šangaj baby” nema iznimnu literarnu vrijednost, ali liberalna seksualnost koju glavna junakinja prakticira i promišlja, pomiče granice i stvara novi pogled na seksualnost, ali i modernije ljudsko ponašanje od onoga kakvog smo navikli čitati u većini dotadašnjih romana, poglavito napisanih ženskom rukom. Kad čitam erotsko i pornografsko štivo, važno mi je doživjeti ugodu – toplinu u obrazima, jače kucanje srca, probuđeni libido kroz želju da takvo što možda sama isprobam ili doživim. Kad pak pišem takvu književnost, važno mi je napisati nešto što još nigdje nisam pročitala. Nije li to divan izazov za nas pisce?

Book_Talk_4_Marina_Krleza
Osim voditeljice Vesne Dedić, učesnici panela bili su Tanja Radmilo, Eli Gilić, Ivana Kuzmanović i Goran Samardžić

Članak je preuzet s ovog LINKA.

Popis autora (i biografija) koji su sudjelovali na konferenciji je na ovom LINKU.

Izjava Marine Krleže poslije panela:

Snimka cijelog panela.

Seksoteka

Projekt za relativizaciju i detabuizaciju seksualnosti nastao u veljači 2016. godine. Postojimo na Facebooku, Instagramu, Twitteru, YouTubeu, Google Plusu i Pinterestu. Za suradnju pišite nam na seksoteka@gmail.com