Mija

Mija je sjela uz mene
i rekla da treba prostora
(ja sam je zagrlio čvrsto,
poljubio golo joj rame)
u dlan mi je noktima
urezala poruku: Ljubi me slobodnu
i ponudila grudi
i ogolila bedra
ušla među moje zube
ispustila narančastu za pogubljenje nesigurnosti
(risao sam ruže po bijeloj joj koži
kapima krvi s dlanova)
dala mi svoje vene da ih grizem
i svoja koljena da im se smijem
iščupala mi jezik pa se razmazivala njegovim prostotama
na udu se mojem prepolavljala
iz ustiju mi ga svojih nudila
šaputala da me voli
i izvan ove pjesme
(u kojoj joj pišem da uzme sve
i ništa mi ne ostavi)
rastvorila utrobu
u koju je ruke moje progutala…

i tako ostadosmo zagrljeni do kraja vremena
nekog tamo jutra

 

Napisati nešto

Onda bi mi bolje bilo
da odem nešto napisati.

ti ionako spavaš
sa smiješkom na licu
za tko zna kojeg od njih…

Da, bolje bi mi bilo
da ustanem i napišem nešto.

jer ako se sad primaknem
priljubim uz tvoja leđa
probudit ću te i napaliti…

Zato, najbolje bi bilo da napišem nešto
što prije, dok još nije kasno!

zamisli ako mi se ne digne
onda ću i o tome morati pisati –
kakva li će to biti neugoda…

Svakako bih trebao bilo što napisati,
dok ti još s noći mogu zamazati oči

i dok ti još smiješak sjaji lice
i dok ti je još pod kapcima slika
zbog koje se ne želiš probuditi…

I na kraju neću napisati ništa
jer sve će pokvariti dan

u kojem ćeš ti opet gutati
onog starog pokvarenjaka
ili još gore – onog mladog!

A trebao sam samo
napisati
nešto…

 

Recept za kon(tra)cept

Dodvoravam se muzama.
One vole, vole da vežem ih.
Guze im ulizičkim uzama
vidljivo uvijam u stih.

Uzimam gram gramatike
i prstovet pravilne rime;
zanemarujem princip etike,
proljeću podvaljujem zime.

Oči žare tim prekrasnim pizdama
dok razmazuju osmijeh mi usnama.
Ja umirem od ljepote u zvizdama.

Možda bih bolje prošao s guslama
međ’ bedrima čvrstim dotičnih dama,
u seksametru, dok struna se slama.

 

Spavač i spavaćica

dodirujem tkaninu ispunjenu tvojim mirisom
ostavljenu na jastuku…
tebe nema

sklopljenih očiju
dlanom prelazim preko mjesta
gdje tvoje grudi
ostaviše vlagu mojih poljubaca.

(… osjetim kako se ispunjava krvlju tvoja dojka
i oštro me bode u obraz
mamila njena
moje usne dotiču se mekoće tvojih prepona
svijest te moja ima
cijelu
tvoja se stopala penju uz moja bedra
tvoja koljena savijaju na mojim prsima
tvoja intima dahće prema meni
uranjam polako i klizno
ostajem dugo i žestoko…)

usrećila me još jednom
spavaćica
u kojoj te nema

 

U rukama onog koji piše

~ I ~

Žena u zadignutoj vjenčanici zalijepljenoj
za bedra popravlja motor. Tamnosmeđe
usne i ploške nezrelog kiwija umjesto vjeđa.
Mrlje od ulja i sparušena trava na rubu
kamene pustinje. Njene su ruke vitke
i snažne, njene su vješte ruke tužne.

Bijeli prorez na tamnomodrom nebu
donosi bezvremenu hladnoću prizora.
Tvoj poslodavac ti zadaje zadatak,
njegovi poslovni partneri pružaju ruke za
tvojim divni vratom i leđima i stražnjicom
i stegnima i listovima, od visokih peta
zategnutim kao u koitalnom grču. Isključuješ
sigurnosni sustav dok se ježuriš i puštaš
vjedogonju da im pregrizne pohlepna ždrijela.

Skidam se pod stablom stare masline:
želim se ploditi sa crvenom zemljom.
Gruba kora ranjava mi kožu, ruke
odnekud na mojim lijepim grudima.
Moj strah je vagnut između pupka i
vagine, trbuh mi treperi kao sumanut,
zmija pomalja glavu iz nijeme tmine,
obmotavam se svilenim šalom
razderanim na bodljikavoj žici ružinog
grma s kojeg kaplje tmasto crvenilo.

~ II ~

Žena okružena mnoštvom uzvanika
na ceremoniji vjenčanja. Ljubičast osmijeh
i tamna stakla umjesto očiju. Skulporski
oblo izlivenih ramena njena figura miriše
na divlju lavandu. Njene su ruke vitke
i snažne, njene su bijele ruke tužne.

Vremenski dodir ima tendenciju proširenja
bijele napukline iz koje se širi hladnoća.
Uzimaš vreli pogled, na transcendentirajućoj
modrini ispisuješ zahtjev za bliskošću,
žudnju za jasnoćom, uputstvo za
shvaćanjem svijeta svođenjem na ljudsko
i udaraš svoj falusni pečat na moje čelo koje se
noćas žari: Nosim ti poklon, moj bivši dragi,
alat za obradu drva s kojim si tako nevješt;
ako odrežeš svoje ruke pošalji ih meni, od tebe
ja bih samo tvoje ruke da mi se vrate, da ih
stavim na mjesta koja me tako savršeno uobličuju.

Ogoljujem se pred prozorom pod pogledom
noći, vjetar mi svilenom zavjesom obavija
orošeno tijelo. Dok mrak se zgrušava u svijetlim
pregibima kože, pripremljena za izuzetne
događaje prolazit ću kroz stvari i zvijezde,
kroz vrijeme, da moje postojanje uvre u bdijenje
onoga koji o meni piše obožavajući me takvu
kakva sam stvorena u svijesti mojeg svemira.

 

Budi lice

Probudi me prije nego odeš
ne dozvoli da mala vretenasta
lijevo savijena zaklopnica
ostavi na meni svoju sluz
umjesto mrlja od čokolade
i mirisa crnog vina
na trbuhu i bedru
bradi i obrazima

Probudi me prije nego odeš
ona se šulja prema mojem sprudu
ne daj da me usiše prije tebe
jer neće me povratiti
i ja ću tad izgubiti
tvoje nervozne prste
a dobiti one mišiće oko femura
što drobe glavu dok utiskuju
jezik usta uši nos
prema crnoj rupi aktivnog vulkana
Aphrodita Kallipygos

Probudi me prije nego odeš
budi vlaga prošle noći
budi erekcija budućeg dana
ne dozvoli da ta mala vretenasta
lijevo savijena zaklopnica
ostavi na meni svoju sluz
umjesto ugriza na vratu
nokata u koži
krika u ušima
i mlijeka u ustima

Budi lice u mom oku

 

Dlaka po dlak

Sinoć je u jednom zagrebačkom kvartu
nakon duge prepirke
na temu ljubavi i nogometa
tik pred spavanje
muškarac pokušao počiniti zločin
čupajući ženi dlake.

Pripremao se dugo
svi rekviziti su bili spremni danima
trebao je samo povod,
ali nije predvidio suprotnu reakciju
namjesto mučenja ona je uživala
pored njegova topla tijela.

Pod dlanovima i usnama
glatkom kožom upijala je njegove strasti,
tek poneka zaostala dlaka
pod jezikom grebla je trenutak predavanja
pa ih je jutros sama uklonila
s jebačkim smiješkom na licu.