Robert Janeš: Erotska poezija

Mija

Mija je sjela uz mene
i rekla da treba prostora
(ja sam je zagrlio čvrsto,
poljubio golo joj rame)
u dlan mi je noktima
urezala poruku: Ljubi me slobodnu
i ponudila grudi
i ogolila bedra
ušla među moje zube
ispustila narančastu za pogubljenje nesigurnosti
(risao sam ruže po bijeloj joj koži
kapima krvi s dlanova)
dala mi svoje vene da ih grizem
i svoja koljena da im se smijem
iščupala mi jezik pa se razmazivala njegovim prostotama
na udu se mojem prepolavljala
iz ustiju mi ga svojih nudila
šaputala da me voli
i izvan ove pjesme
(u kojoj joj pišem da uzme sve
i ništa mi ne ostavi)
rastvorila utrobu
u koju je ruke moje progutala…

i tako ostadosmo zagrljeni do kraja vremena
nekog tamo jutra

 

Napisati nešto

Onda bi mi bolje bilo
da odem nešto napisati.

ti ionako spavaš
sa smiješkom na licu
za tko zna kojeg od njih…

Da, bolje bi mi bilo
da ustanem i napišem nešto.

jer ako se sad primaknem
priljubim uz tvoja leđa
probudit ću te i napaliti…

Zato, najbolje bi bilo da napišem nešto
što prije, dok još nije kasno!

zamisli ako mi se ne digne
onda ću i o tome morati pisati –
kakva li će to biti neugoda…

Svakako bih trebao bilo što napisati,
dok ti još s noći mogu zamazati oči

i dok ti još smiješak sjaji lice
i dok ti je još pod kapcima slika
zbog koje se ne želiš probuditi…

I na kraju neću napisati ništa
jer sve će pokvariti dan

u kojem ćeš ti opet gutati
onog starog pokvarenjaka
ili još gore – onog mladog!

A trebao sam samo
napisati
nešto…

 

Recept za kon(tra)cept

Dodvoravam se muzama.
One vole, vole da vežem ih.
Guze im ulizičkim uzama
vidljivo uvijam u stih.

Uzimam gram gramatike
i prstovet pravilne rime;
zanemarujem princip etike,
proljeću podvaljujem zime.

Oči žare tim prekrasnim pizdama
dok razmazuju osmijeh mi usnama.
Ja umirem od ljepote u zvizdama.

Možda bih bolje prošao s guslama
međ’ bedrima čvrstim dotičnih dama,
u seksametru, dok struna se slama.

 

Spavač i spavaćica

dodirujem tkaninu ispunjenu tvojim mirisom
ostavljenu na jastuku…
tebe nema

sklopljenih očiju
dlanom prelazim preko mjesta
gdje tvoje grudi
ostaviše vlagu mojih poljubaca.

(… osjetim kako se ispunjava krvlju tvoja dojka
i oštro me bode u obraz
mamila njena
moje usne dotiču se mekoće tvojih prepona
svijest te moja ima
cijelu
tvoja se stopala penju uz moja bedra
tvoja koljena savijaju na mojim prsima
tvoja intima dahće prema meni
uranjam polako i klizno
ostajem dugo i žestoko…)

usrećila me još jednom
spavaćica
u kojoj te nema

 

U rukama onog koji piše

~ I ~

Žena u zadignutoj vjenčanici zalijepljenoj
za bedra popravlja motor. Tamnosmeđe
usne i ploške nezrelog kiwija umjesto vjeđa.
Mrlje od ulja i sparušena trava na rubu
kamene pustinje. Njene su ruke vitke
i snažne, njene su vješte ruke tužne.

Bijeli prorez na tamnomodrom nebu
donosi bezvremenu hladnoću prizora.
Tvoj poslodavac ti zadaje zadatak,
njegovi poslovni partneri pružaju ruke za
tvojim divni vratom i leđima i stražnjicom
i stegnima i listovima, od visokih peta
zategnutim kao u koitalnom grču. Isključuješ
sigurnosni sustav dok se ježuriš i puštaš
vjedogonju da im pregrizne pohlepna ždrijela.

Skidam se pod stablom stare masline:
želim se ploditi sa crvenom zemljom.
Gruba kora ranjava mi kožu, ruke
odnekud na mojim lijepim grudima.
Moj strah je vagnut između