Osobno su mi seks i masturbacija oduvijek najfunkcionalnija vrsta eskapizma, pod uvjetom da su odrađene sve dnevne životne obaveze. Kad mi je dosadno, iako je to vrlo rijetko, – seksam se ili masturbiram. Kad sam zabrinuta – seksam se ili masturbiram. Kad imam ikakve strahove – seksam se ili masturbiram. Naravno – seks i masturbacija nisu dugoročna rješenja, ali oslobađaju napetost dok ne smislim bolja, umjesto da budem zabrinuta ili opterećujem sebe i druge. No, stvarno se ne sjećam da sam ikad imala loš seks, a kamoli da sam imala lošu masturbaciju jer sve što mi proizvodi ugodu ili orgazam nikako ne može biti loše.

U Facebook komentarima Seksotekine stranice ponekad sam nailazila na generaliziranja nezadovoljnih ljudi koji su pisali da su sve žene jednake ili da su svi muškarci jednaki. Pritom nisam mogla energetski ne osjetiti lošu vibraciju njihovih riječi i činjenicu da su duboko u sebi nesretni. Kod takve vrste komentara nije problem u svim tim “istim muškarcima i ženama”, nego upravo u osobi koja kritizira. Pritom svoj problem osoba nije uspjela niti detektirati, kamoli riješiti. Nitko nije odgovorniji za kvalitetu vašeg seksa osim vas samih – od odabira partnera do međusobne komunikacije prije, tijekom i nakon seksa.

Vaš seksualni život produkt je vâs samih i vaše seksualne i životne energije. Odabir vaših partnera također je isključivo vaš odabir. Više ne živimo u 19. ili 20. stoljeću kad su roditelji odabirali djeci s kim će biti u braku i upražnjavati seksualni život. Nadalje, vaš nekadašnji seksualni život i prošli seksualni partneri vaši su prošli odabiri i mnogo govore o vama. Ako ne prihvaćate svoju seksualnu prošlost ili sadašnjost, znak je da, zapravo, ne prihvaćate sebe.

Seksualna energija treba protočnost, neovisno o našem izgledu, stručnoj spremi, kvocijentu inteligencije i ičemu drugom. Ona naprosto postoji i bit će realizirana jedino ako smo iskreni prema sebi i drugima i ako nađemo prikladnog partnera koji će s nama dijeliti ono što voli u seksu. Prije toga trebamo naučiti voljeti sebe i biti seksualno zadovoljni sobom. O seksualnoj kompatibilnosti dvoje partnera pisala sam u drugoj po redu kolumni Libido određuje pravila igre.

Nikad nisam razumjela svoje (potencijalne) ljubavnike koji nisu imali potrebu podijeliti sa mnom o onome što gledaju od pornića ili o čemu maštaju pri masturbaciji. Jasno mi je da su neki zatvoreni zato što su imali negativna iskustva sa ženama koje nisu bile spremne čuti sve o čemu njihovi partneri maštaju ili što su proživjeli. Nikad nisam bila jedna od takvih žena. Zatvorenost me nimalo ne pali. Ne pali me kad iz osobe moram predugo izvlačiti što ju uzbuđuje. Otvorena sam knjiga pa volim tu otvorenost i na drugoj strani.

Stvarno nema razloga sramiti se naših porno browsanja na osobnom računalu. Sve je to za ljude. Od koga se skrivamo? I zašto bismo se sramili ako nam partner ili partnerica nađu pornić koji smo gledali? Mislim da je prekrasno biti toliko slobodan da sve što te uzbuđuje ostavljaš u historyju i da ti partner u svakom trenutku može pogledati ako ga zanima, kao i poslužiti se istim za vlastitu masturbaciju.

Oduvijek sam najviše voljela muškarce s kojima sam otvoreno mogla razgovarati o svemu što me pali. Kad bih im u svakom trenutku mogla reći – masturbirala sam na to i to. A da su oni, jednako tako, imali potrebu isto dijeliti sa mnom. Kad se partneri na taj način podudaraju u seksualnim aktivnostima, riječ o dugoročnom odnosu, bio on na daljinu ili na blizinu.

Kad se netko žali na tzv. “loš seks”, nismo li sami i za to odgovorni? Uostalom, što znači imati loš seks? Već po prvom dodiru ili poljupcu često se može zaključiti u kojem bi smjeru sve moglo ići pa je bolje zaustaviti se na vrijeme. Apeliram na mlade djevojke da u seksu ne prakticiraju ništa što im ne donosi isključivo ugodu jer je bolje ne imati seks i zadovoljiti se masturbacijom, nego imati nezadovoljavajući seks.

Često kažem da je seks u glavi. Kao i naše granice. Ako si kažemo da nešto ne možemo, naše tijelo i um na to će reagirati. Ako kažemo da nemamo ili ne možemo naći zadovoljavajućeg seksualnog partnera, to je zato što ne vjerujemo da smo ga vrijedni. No, ako se počnemo uvjeravati da nešto možemo, kreirat ćemo posve novu realnost u kojoj će sve teći puno glađe. Za početak je vrlo važno osloboditi se inhibicija i zrelo osvijestiti vlastite potrebe. Udahnite. Odgovorite sebi što želite od seksa. Što vam on predstavlja. Što kao partner možete dati i kakvog partnera želite za sebe. Zapitajte se koliko vam i kakvog seksa treba. I nakon toga ne idite za ničim manjim od toga što ste zamislili. To se zove kreiranje seksualne stvarnosti.

U seksualnoj iskrenosti s vama,
Marina :)