Svijet je vrlo zanimljiv ako ga se promatra kroz prizmu libida. Kad se sve sve zbroji i oduzme, sve se vrti oko libida. No, je li to što ga imamo naše blaženstvo ili naše prokletstvo?

Krenimo od početka. Bog je Evi i Adamu dao libido. Da, to je onaj bog kojem više od 2/3 čovječanstva prvo slovo imenice piše velikim slovom, iako mu to nije osobno ime. To je ujedno i onaj „Bog“ koji je taj isti libido ljudima počeo osporavati kad nisu igrali po njegovim pravilima.

Zamislite da djetetu poklonite najzanimljiviju igračku i onda mu naredite da se njome smije igrati isključivo po vašim pravilima. Treba li nešto poput igre imati striktna pravila? Ne bi li takva igra trebala biti apsolutni freestyle? Zašto taj isti bog nije mogao pretpostaviti da stvara nesavršena bića, podložna svemu pa i grijehu? I zašto je bezazlenu igru i istraživanje vlastitog tijela nazvao grijehom? Možda bivajući ljubomoran što ljudi mogu činiti nešto što on sâm ne može?

Igrajući tako stoljećima po božjim pravilima, ljudi su naučili da nije uvijek problem u libidu kao takvom, već u njegovom (ne)kontroliranju. Kontrole libida ima posvuda; od crkvenih oltara i ispovijedi na kojima vam kao djetetu utuvljavaju u glavu da je seks prije braka grijeh. Preko školskih satova biologije na kojima se masturbacija, poglavito ženska, gotovo da i ne spominje, u retcima udžbenika dobivajući tek pokoju rečenicu. Do neimanja dovoljno informacija u hrvatskoj stručnoj literaturi o važnim pojedinostima o seksualnosti koje bi tinejdžerima i adolescentima itekako pomogle pri stupanju u spolne odnose. Na primjer, često se spominje jutarnja ejakulacija u snovima, tzv. “polucija“, koju imaju muškarci, dok termin za nekontrolirano žensko svršavanje u snu gotovo da i ne postoji, a ženama u svijetu događa se na mjesečnoj i tjednoj bazi.

Umjesto o prednostima i lijepim stranama seksa, u mnogim hrvatskim osnovnim i srednjim školama Zavod za javno zdravstvo održava predavanja o, između ostalog, spolnim bolestima kojima se djecu i mlade plaši informacijama o spolnim stanjima u kojima se većina njih nikad neće naći. Na fotografijama im se prikazuju spolni organi ljudi zaraženih gonorejom, triperom, klamidijom, sidom, spolnim herpesom itd. Naravno da ih je potrebno informirati o spolnim bolestima, ali tko ih educira o stavljanju kondoma, vrstama seksa, postizanju orgazma, položajima za masturbaciju i seks? Bojim se da nitko. Također imam informacije iz prve ruke da pojedini učenici takva predavanja, koja nisu obavezna i održavaju se prije ili poslije nastave u sklopu satova razredne zajednice, napuštaju jer im lokalni svećenici tako savjetuju. Ovo vam ne pišem napamet, već kao netko tko je unutar školskog sustava radio godinama.

Iako se čovjeku, od trenutka kad počne samostalnu interakciju s vanjskim svijetom, seksualne zabrane ukazuju na svakom koraku, unatoč tim zabranama, a upravo zahvaljujući libidu, opstajemo tisućama godina. Njegovim upražnjavanjem stvaramo generacije što poboljšavaju prvotnu čovjekovu DNK strukturu čineći nas najinteligentnijim primatima u evolucijskom lancu planete Zemlje.

Zdrav nas libido fizički održava mladima i mentalno agilnima. Zbog nemogućnosti da ga ispoljimo kako želimo padamo u depresije, a ako ga je previše, javljaju se manije. Zbog libida događaju se silovanja, svađe i preljubi, ali i divni orgazmi u tišini ili naglas. Zbog njega smo opaki potrošači u konzumerističkom društvu i (ne)vješti glumci u elaboriranju vlastitih zavodničkih (ne)sposobnosti. Zbog libida smo po životnom stilu hedonisti i erotofili, a bez njega postajemo asketi i mizantropi. Njegovom zaslugom ljubavi se pretvaraju u mržnje i mržnje u ljubavi. Zbog njega nastaju divna prijateljstva i kvalitetni poslovni odnosi, ali se i gase stara prijateljstva te prekidaju postojeći poslovni odnosi.

Zbog sputanog libida ljudi ponekad ulaze u politiku koja im služi kao supstitucija utroška seksualne energije. Povijest nas uči da je odsustvo zdravog libida stvorilo vladavine poput diktatura, tiranija, fašizama i despotizma koje su dale stoljetne pečate pojedinim narodima i civilizacijama. Drugi pak ljudi materijalnim sredstvima nastoje opravdati vlastiti manjak libida, a ponekad to čine i silnom željom za slavom te konstantnim bivanjem pred očima javnosti. Nekontrolirana pažnja koju trebaju od drugih vrlo se često očituje prenaglašenom libidoizacijom vlastitih odnosa s ljudima, što dovodi do drugih vrsti problema u životu pojedinca.

Zbog (ne)naglašenosti libida ljudi se međusobno vrlo razlikuju pa nastaju ljubomore među njima; muškarci se nadmeću s drugim muškarcima u prvotnom svojstvu mužjaka, a žene pak prkosno gledaju u oči drugim ženama kad igraju ulogu ženki. Svi smo osvajači kad je libido u pitanju, baš kao i vladari kroz povijest za teritorijem. Krajnji cilj? Ljudsko meso. Kad dobijemo to, vršimo desant na ljudsku dušu. Ali sve počinje s tijelom.

Zato, kad mi netko kaže da nas libido ne određuje, laže. Ali ne laže meni, nego sebi. Vrijeme je da se stvari nazovu pravim imenom i da se sruše postojeći seksualni tabui. Vrlo važna stvar koju sam u javnosti već nekoliko puta naglasila jest da ovisno o našem libidu nismo manje ili više kvalitetni ljudi jer nam je njegova razina unaprijed dana, otprilike kao i boja kose i očiju. Kad se libido kao pojava relativizira (jer sputati ga se ne može) kao i sve druge ljudske pojave koje ne spadaju u domenu kliničkih pojava, bit će znak da smo krenuli u dobrom smjeru.

Moj libido nešto je izraženiji od prosjeka. Ako mislite da je to nešto isključivo pozitivno, u krivu ste. Bilo bi dobrodošlo jedino da u životu komunicirate s ljudima kojima je libido na razini poput vaše, ali stvari tako ne funkcioniraju. Zato se ponekad  pojavljuju problemi. Kakvi? Evo primjera iz prve ruke. Ako ste žena i slučajno u društvu kažete da ste danas bili napaljeni i ispraznili se čak nekoliko puta, neki vas ljudi zbog izrečenog mogu oštro osuditi. Vašem partneru može biti problem ako vas ne može zadovoljiti onoliko puta koliko vam treba, a vašim ukućanima (roditeljima ili cimerima, ovisno o tome s kim živite) stvara neugodu ako vas uhvate pri masturbaciji (been there, done that). Apeliram da na to ne bi trebalo gledati kao na problem jer masturbacija proizvodi zadovoljstva, baš kao i hranjenje ili rad na stvarima koje nas vesele i opuštaju poput pjevanja, sviranja, slikanja, shopinga. Njih nam nitko ne zabranjuje i nad njima se nitko ne čudi. Zato se prestanimo ponašati kao da je masturbacija nešto nenormalno, nepoželjno i nesvakidašnje.

Ipak , postoji nešto za što je individualna razina libida vrlo važna. To je partnerska ljubavna veza. Generalizirajmo i pojednostavnimo stvar uzimajući u obzir da postoje tri razine libida kod čovjeka – slaba, normalna i jaka razina. U vezi je od iznimne važnosti da su oba partnera na istoj razini. Ako jedan partner ima slabu , a drugi jaku razinu libida, tada dugoročna, emotivno stabilna, veza gotovo da je nemoguća. Ako pak jedan ima slabu, a drugi normalnu razinu ili ako jedan ima normalnu, a drugi jaku razinu, veza je i tada podložna nekim nedostacima u seksualnom životu para. Ako se razine ne podudaraju, kompromisi koji iz njih proizlaze zahtijevaju mnogo uloženog vremena na razumijevanje jedno drugog i toleriranje međusobnih radnji, a dugoročno stvaraju i povremene osjećaje tuge, samoće, udaljenosti od partnera. Zato je vrlo važno za brak i dugu vezu naći partnera čija je razina libida jednaka vašoj. Živi se samo jednom i tužno je ako čovjekovi trenuci prolaze u konstanim kompromisima koje u seksualnosti mora činiti s partnerom. Tada ljubav, prijateljstvo i svi ostali ugodni osjećaji spontanosti nepotrebno izlaze iz fokusa.

Kad bismo posve osvijestili koliko je sve ovo što na svijetu radimo te način na koji živimo – nevažno, kad bismo shvatili da je imanje djece i produženje vrste samo milisekunda u trajanju i prostornosti svemira, vjerojatno bismo postali razjareni hedonisti koji ni za što ne bi imali vremena osim za jedenje fine hrane, pijenje najboljih vina i dolaženje do orgazama u svakoj mogućoj prilici.

Zakoni postoje da bi vas ograničili. Škole postoje da bi vas učile kako su nevažne stvari važne. Crkve postoje kako bi vam nabijale komplekse i kako biste stvorili djecu koja će, osim vas, crkvenim ocima plaćati egzistenciju i odgajati vas da budete poslušnici održavanja ljudskog roda reprodukcijom kako bi kapitalisti najvećih korporacija svijeta, zahvaljujući vama, imali što lagodniji život. Da, znam da ovo zvuči vrlo okrutno i bolno, ali dobro je biti svjestan i tog gledišta.

Nitko vas ne uči da zastanete. Da udahnete. Da upoznate sebe. Da se istinski zavolite i poštujete. Da upijete svu ljepotu slobode duha i tijela. A poglavito vas nitko ne uči da se opustite. Da uživate, sami ili s drugima. Jer uživanje nije legalno. Uživanje nije legitimno niti dobrodošlo. Zato istinski uživaju rijetki.

Pozivam vas da to pokušate promijeniti. Barem malo. Onoliko koliko vam zdravlje i mogućnosti dopuštaju. Jer imate pravo na zadovoljstvo. I užitak.

 

U seksualnoj iskrenosti s vama,
Marina :)