Zamislite grad prepun ljudi od 20 do 50 godina. Jednaki broj muškaraca i žena. Nitko od njih nema djecu i nitko nije u braku. Svatko radi posao koji voli, svakodnevno uči nove stvari i živi sam. Kad osjeti potrebu, druži se s ljudima. Slobodno vrijeme iskorištava na hobije i stvari koje ga vesele, pritom razvijajući vlastite mogućnosti. Upražnjava seks kad želi i s kim želi te se nikome za to ne opravdava niti polaže račune. Takav scenarij nije mi samo idealna budućnost. Osobno ga živim. Uvjerena sam da će ga jednog dana živjeti većina.
On je nešto što mnogi u dugogodišnjim vezama i brakovima, s djetetom ili više njih, ponekad požele. Otići daleko od stvarnosti živjeti utopiju, ne shvaćajući da su je se jednom svojevoljno odrekli, prekasno shvaćajući da je ipak moglo biti za nijansu drukčije.
Vrijeme je da otvorimo oči i glasno kažemo da su neke od nekolikostoljetnih navika bez našeg dopuštenja stavljane pred nas. Sve to kako bismo bili sluge Crkve, ideologija, političkih i ekonomskih sustava koji indoktriniraju i pogubni su za ljudsku sreću. Ako se plašite to glasno reći, dopustite da, umjesto vas, to učinim ja jer nemam što izgubiti. Bit ću vaš glas razuma.
Dobrodošla seksualno-tehnološka alijenacija
Znam da nekima naslov zvuči tužno, nekima možda zastrašujuće. No, upozoravam vas da nema brige. Da vam je netko pred 10 ili više godina rekao da će seksualno soliranje postati poželjno, možda biste se ozbiljno uplašili. No, kako tehnologija ide naprijed, mijenjaju se čovjekovi izbori i način života pa je neminovno da joj se prilagodimo.
Netko će vjerojatno reći da je neprirodno što dopuštamo tehonologiji da nas određuje i diktira nam život. To ne čini tehnologija, nego mi sami. Čovjek ima potrebe, uključujući seksualne, i svakodnevno ih zadovoljava. Jeste li primijetili da sve češće prakticiramo cyber seks, o čemu sam pisala u jednoj od prošlih kolumni? Čak ni vjernici više uopće ne brinu što Crkva smatra da je masturbacija štetna jer vjerojatno svi redovito masturbiraju. Kako ćemo najlakše uprazniti instant potrebe ako ne masturbacijom? Čak i kad imamo bračnog ili inog partnera, on nije uvijek nužno pri ruci. Zato imamo vrijeme seksualnog soliranja.
Žao mi je što žene puno rjeđe priznaju da masturbiraju. Osobno smatram da to čini svaka osoba zdravog libida. Žene su samo sramežljivije to priznati jer društvo nije posve naviklo na žensku masturbaciju u odnosu na mušku.
Od dana kad smo s fiksnih telefona prešli na mobitele (unatoč prvotnim opiranjima nekih), do danas kad broj gadgeta koje koristimo naprosto postaje nebrojiv, IoT (Internet od Things) postaje naša jedina realnost koju sam najavila u jednoj od davnih grafika. Osjećam to još od studentskih dana, nakon pročitanog Huxlejevog Vrlog novog svijeta, Houellebecqove Mogućnosti otoka te tijekom pisanja vlastitog romana Žena robot 2009. koji će nagodinu ugledati svjetlo dana. Huxley spominje otprilike ono što sam spomenula u uvodu kolumne, a Houellebecq neminovnu seksualnu alijenaciju kroz virtualni svijet. Za svaku našu napaljenost možemo naći seksualni poticaj online, čemu će ljudi sve više pribjegavati, neovisno o tome radi li se o jednostranoj konzumaciji sazdržaja ili pak izravnoj virtualnoj komunikaciji s drugim ljudima. Zato tvrdim da je 21. stoljeće – stoljeće pojedinca, a ne para.
Naravno, vrijeme seksualnih solista nije vrijeme za godinu ili pet godina. Vrlo malim dijelom, vlastitim izborom, događa se već danas (osobno sam vam dobar primjer), a događat će se postepeno češće. Sve više ljudi počet će živjeti i upražnjavati orgazme sami, a sve manje s partnerom. Kad se sve zbroji i oduzme, ako imate 55 i više godina, izračunajte jeste li više orgazama postigli sami ili s nekim. Doći ćete do zapanjujuće brojke u kojoj su solo orgazmi brojniji (ovdje podrazumijevam seksualno aktivne ljude nesputane društvenim konvencijama). No, iz poštovanja jedni prema drugima, iz odanosti kršćanskom i roditeljskom odgoju te slijedeći zasade školskog obrazovanja na koje kršćanstvo u Hrvatskoj itekako utječe – lažemo. Lažemo sebi, ne samo drugima.
Od koga se skrivamo i čemu skrivanje?
SF priču o cyber seksu, telepotaciji i masturbaciji napisala sam tijekom studentskih dana. Djelomično je inspirirana osobnim životom jer se ni u jednoj od svoje četiri duže veze nisam sramila partneru priznati da obožavam masturbaciju i da u njoj uživam jednako kao u seksu. Oni su to posve prihvatili, ne samo zato što su bili liberalni, nego i zato što im seksa nikad nije nedostajalo.
Da volim masturbaciju znaju i svi moji prijatelji i prijateljice. S obzirom na to da mi je libido naglašeniji, upravo mi je masturbacijski čin u mnogo situacija pomogao da se riješim napetosti i stresa. Pritom sam shvatila da je takav način rješavanja stresa najučinkovitiji jer ne iziskuje emocije i štedi puno vremena kojeg često nisam imala. Zato se danas u poslovnom smislu smatram uspješnom – sve sam stvorila bez ičije pomoći.
Neki ljudi imaju strahove iz djetinjstva jer nisu imali primjer dobrog roditeljskog braka. Takvih ljudi ima enormno mnogo, iako se o tome mnogo ne govori. Ti ljudi u vezama ne funkcioniraju najbolje. Zašto ih se onda, pod svaku cijenu, želi strpati tamo i zašto ih se, ako nisu u vezi, smatra čudacima? Društvo soliste, proklamirajući da je veza ili brak ultimativno poželjna vrsta odnosa, diskriminira i nepotrebno izolira. Takvi ljudi ne samo da se srame priznati da im je lakše biti samima da ne budu stigmatizirani, nego misle da nešto s njima nije u redu. Istina je posve drukčija.
Brak i rađanje djece postaju prošlost
Brak će za 50-ak godina postati relikt prošlosti, a rađanje i prirodna reprodukcja nešto za što će se odlučivati sve manje žena. Muškarci će ih u tome sve više podržavati. I nećete vjerovati, svi ćemo tada biti sretniji.
Na jednom predavanju prije oko 5 godina izjavila sam da „feminizam neće biti potreban onda kad prestane prirodna reprodukcija.“ Onog trena kad žena prestane rađati i oslobodi se te uloge, svijet će postati ljepše i pravednije mjesto za oba spola. Tada joj neće trebati muškarac da zaštiti nju i obitelj, kao ni da joj financijski pripomogne. Žena će biti samosvjesnija i puno smjelije njegovat će vlastitu seksualnost, neopterećenu društvenim normama i odgojem djece.
Crkva je ta koja vas uči da je seksualno soliranje loše jer joj je u interesu da budemo što nesretniji kako bi nam ona bila najveća utjeha i kako bismo ju konstantno financirali. Hrvatskoj Crkvi velikim dijelom financijski pomaže država. Zašto? Zato što su vjernici u većini. Edukacijom i razvojem znanosti to će se postepeno mijenjati i zapadnjačka vjera i religija sve će više poprimati univerzalni istočnjački duhovni ton, nalik budizmu. Podržavam svaki oblik sekularizacije jer smatram da će doprinijeti i zdravijem seksualnom društvu.
Seksotekine seksualno-masturbacijske statistike
I ovaj put sam na društvenim mrežama pratiteljima postavila pitanja čiji su mi odgovori bili korisni za kolumnu. Na Facebook stranici pitanje je glasilo „Prakticirate li više seks ili masturbaciju?“ Bila su ponuđena samo dva odgovora jer Facebook ne dopušta više opcija. Od dosadašnjih 89 glasova, 53 ih je glasovalo za seks (60%), a 36 za masturbaciju (40%).
Na Twitteru sam pitanje malo drukčije konstruirala: „Čime ste si priuštili zadnji orgazam?“ Od ukupno 80 odgovora, odgovor „seksom“ dalo je 35% pratitelja, a odgovor „masturbacijom“ njih 65%.
Osim što dolazim do zaključka da na Twitteru boravi više masturbatora, sveukupni rezultat s obje društvene mreže ide 5% u korist masturbacije, čime potvrđujem tvrdnju iz naslova – sve više postajemo seksualni solisti i sve se manje sramimo to priznati.
U seksualnoj iskrenosti s vama,
Marina :)
Founderica Seksoteke, specijalistica digitalnog marketinga, vlasnica marketinške agencije Lola Digital, književnica, diplomirana kroatistica, bivša novinarka, radijska voditeljica i profesorica hrvatskog jezika, zaljubljenica u umjetnost, pacifistica, frojdovka, velbekovka
