Marina Krleža: Za prenošenje seksualnih znanja ne morate nužno biti znanstvenik

Znanstvenih članaka na temu seksualnosti, u odnosu na to koliko je čovjekova seksualnost važna, u svijetu ima premalo. U Hrvatskoj da ne govorim. Uzmite sve hrvatske internetske portale i shvatit ćete da je 95% članaka na temu seksualnosti – nepotpisano. Nije li to tužna činjenica? Nikad nisam razumjela urednike portala koji dopuštaju da se tako važnoj temi pristupa tako površno.

Prijatelj koji dobro poznaje moju seksualnost, nedavno mi je rekao da ima dojam da nekolicina ljudi koji čitaju Seksurbacije, to rade dijelom iz znatiželje, ne vjerujući nužno svemu što pišem. Jasno mi je da imam i takvu publiku. Prirodno je da ljudi budu skeptični prema nekome koga ne poznaju, pogotovo ako iznosi iskustva kakva nisu doživjeli.

Također je legitimno ne slagati se s mojim stajalištima. Na uputama o korištenju Seksotekine web stranice jasno piše da su naši tekstovi temeljeni na subjektivnim stajalištima pojedinog autora. U tekstovima u kojima su se autori služili literaturom, ona je također navedena jer sam oduvijek vrlo osjetljiva po pitanju autorskih prava.

Do prošlog tjedna jedna se vrlo mlada žena od oko 25 godina, svako malo nije slagala sa stajalištima koja iznosim u kolumni ili na Facebook stranici Seksoteke. Ponajviše joj nije bilo jasno zašto frojdovski tvrdim da je poželjno i zdravo da djevojka masturbacijski klitorisni orgazam koji ju je pratio od djetinjstva djelomično ili posve zamijeni vaginalnim jer seks tada postaje veći užitak. Ona smatra da je ženski orgazam uvijek klitorisni i da je takav jednako adekvatan kao i svaki drugi. Naravno da je adekvatan, ali je još bolji ako je upotpunjen vaginalnom ili analnom penetracijom. Dok sam iščitavala Freuda tijekom mladosti, ni moje tijelo još nije napravilo taj prijenos, ali sam ga kasnije, posve slučajno, postigla i tad su seks i masturbacija dobili novi smisao. Jasno mi je da se kod spomenute djevojke prijenos još nije dogodio (kod dijela žena se nikad ne dogodi, što je vrlo često povezano s roditeljima, odgojem i stanjem u društvu) pa je donekle razumljivo zašto je negodovala, pristupajući temi iz osobnog iskustva.

Postoji zanimljiva izreka: svijet ne vidimo onakvim kakav jest – vidimo ga onakvim kakvi smo mi sami. Ista je stvar sa seksualnošću. Promatramo ju ponajviše iz vlastite perspektive. Kao nadogradnja na tu perspektivu poželjno je mnogo razgovora s ljudima o njihovoj seksualnosti, ali i imanje seksualnih odnosa s različitim partnerima da se dobije uvid na konkretnom primjeru o tome koliko su njihove seksualne istine slične ili različite od naše.

Seksurbacije-14-Citat1-Marina-KrlezaLiteraturu koja mi je bila temelj za poznavanje seksualnosti, ljubavi i muško-ženskih odnosa iščtala sam u ranoj mladosti – to su, između ostalih, bili Kama Sutra (više iz znatiželje nego zato što sam žudjela za konkretnim znanjima o seksualnim položajima), cijeli Sigmund Freud bez kojeg je proučavanje seksualnosti naprosto nemoguće unatoč brojnim suvremenim mišljenjima da je moguće, Carl Gustav Jung, fenomenalna Nancy Friday koja mi je do danas čvrsti stup promišljanja ženske seksualnosti i bez koje se, vjerojatno, ne bih ovime danas bavila, Marijan Košiček s izvrsnim teorijama o homoseksualnosti, Alfred Kinsey sa stajalištima o biseksualnosti, William H. Masters i Virginia E. Johnson koje sam spominjala u ranijim kolumnama, tu je i John Gray s psihičko-emotivnim razlikama između muškaraca i žena, Erich Fromm sa svojim promišljanjima o ljubavi, Aleksandar Štulhofer kao onaj koji je hrabro pristupio javnom proučavanju seksualnosti u hrvatskom društvu.

Važna su mi brojna beletristička djela poput romana Henryja Millera, Charlesa Bukowskog, Michela Houellebecqa, Milana Kundere, Vladimira Nabokova. Od hrvatskih autora koji su se bavili seksualnim temama poštujem Milana Begovića, Borivoja Radakovića, Gorana Tribusona, Peru Kvesića, Sima Mraovića, Žarka Jovanovskog. Tu je i mnogo raznih filmova o seksualnosti poput Shainbergove „Sekretarice“, Cronenbergovog „Sudara“, Kubrickovih „Očiju širom zatvorenih“, Soderberghovih „Seksa, laži i videovrpci“, Bertollucijevih „Sanjara“. Naravno, neizostavni dio edukacije o seksualnosti koju mi nisu pružile škole, potražila sam u brojnim režiranim i amaterskim pornićima, kao i časopisima poput „Erotike“, „Playboya“, „Starta“ i sličnih.

Spomenutoj  djevojci smetalo je što se oslanjam na vlastita iskustva, a ne na dva moderna engleska članka koja je linkala, a koja smatra relevantnima za tu temu. Moje učenje osnovnih znanja je, naime, odavno prošlo i ne mogu se konstantno vraćati na nečija učenja i teorije jer imam veliku potrebu razvijati vlastite. Posljednjih sam 15 godina na području seksualne prakse vrlo mnogo istraživala i eksperimentirala i sada želim pisati o onome što sam pritom naučila.

Na identične obrasce ponašanja kod ljudi nailazila sam u svojoj struci kroatistike tijekom studiranja. Naime, postojale su uvijek dvije skupine kroatista: teoretičari i oni koji su se bavili i teorijom i praksom (pisanjem). Tijekom i nakon studija spadala sam konstantno u drugu skupinu. Obožavala sam teoriju i autorica sam nekoliko znanstvenih članaka, ali u isto sam vrijeme bila pjesnikinja, prozaistica, esejistica, kolumnistica, recenzentica pop kulture. Voljela sam biti kreativna i ne pristajati na ikakve formalno-tematske stvaralačke kalupe. Danas mi je drago što nisam dio fakultetske struke jer tada, barem u Hrvatskoj, nemate slobodu koja vam je kao kreativnom pojedincu potrebna.

Slična mi se stvar događa sa seksualnošću. Namjerno nisam jedna od onih kojima su dvadesete i tridesete godine života protekle u održavanju braka i odgoju djece. Naglasak mi je bio na upoznavanju novih ljudi i istraživanju sebe kroz seksualnost. Probala sam većinu onoga što sam htjela i apsolvirala naučeno. U seksualnoj realiziranosti vam pišem, ali i dalje istražujem. Voljela bih da istraživački dio  Seksoteci jednog dana bude primaran zato što smatram da je u seksualnosti još previše toga neistraženo.

Seksurbacije-14-Citat2-Marina-KrlezaPodržavaju li Seksotekina učenja i iskustva znanstveni krugovi

O planovima Seksoteke i o vlastitim viđenjima seksualnosti, u nekoliko sam navrata razgovarala s ljudima iz znastvenih krugova koji se uže ili šire bave seksualnošću. Ono što primjećujem je da Seksoteku mnogi od njih prate, iako ju nisu nužno lajkali niti ju slijede. To me svejedno veseli jer smatram da svaka moja rečenica koja nekome pruži određeni uvid u opću seksualnost, vrijedi svake minute vremena koje sam u nju utrošila. Bez lažne skromnosti, bila bih sretna da sam tijekom adolescencije i mladosti imala priliku čitati kolumnu kakvu sada pišem.

Struka se za sad o Seksoteci nije javno izjašnjavala, ali imam saznanja da postoji određeno nepovjerenje glede suradnje s nama jer smo ipak prvenstveno online projekt, k tome vrlo mainstream, koji se obraća svima (i obrazovanima i neobrazovanima, i starima i mladima, i ozbiljnima i neozbiljnima), koji nije ideološki uvjetovan, koji ne docira niti moralizira. To je nešto što mnoge zbunjuje u startu. Kako su se mogli samo tako poklopiti seksualnost, edukacija, lagani humor i kulturno komuniciranje na jednom neobaveznom hrvatskom virtualnom mjestu? Prije nego što sam pokrenula projekt, većina ljudi govorila mi je da takav patchwork ne postoji i ne može zaživjeti na ovom (polu)Balkanu. Naravno da im ni tren nisam povjerovala niti dala da me takva upozorenja pokolebaju.

Zato bih tu struku sada otvoreno priupitala: što je struka iz područja seksualnosti dala hrvatskim ljudima, kako i gdje? Je li ta struka svoja seksualna znanja sprovela kroz zdravstveni ili seksualni odgoj u školama? Zašto se, umjesto ljudima iz struke, adolescenti  javljaju meni jer nemaju koga pitati za savjet? Za koje novine ta struka piše i kako prenosi svoja znanja na ljude? Koja su to predavanja, tribine i javni govori putem kojih se struka obraća? I na kraju, na koji način struka virtualno komunicira s ljudima jer je virtualna komunikacija danas najzastupljenija vrsta ljudske komunikacije?

Osim što struka i pojedinci koji imaju određena seksualna znanja prate Seksoteku, u isto vrijeme nemaju alate ni ideje kako to približiti većem broju ljudi. Iz tog razloga seksualna teorija iz znanstvenih krugova ostaje u strogo institucionalnim okvirima, a pojedinci koji misle da imaju prikladno znanje o seksualnosti, nemaju dovoljno vještina u informatici i digitalnom marketingu da bi pokrenuli sličan projekt. Također, nisam sigurna koliko su jedni i drugi svjesni da ih treba zanimati čovjek i ljudski rod per se. Netko tko ne voli ljude i nema zanimanja za psihologiju, naprosto neće moći unići dovoljno duboko u nečiju seksualnost jer ovdje sve proizlazi iz glave, razmišljanja, sjećanja, obrazaca ponašanja, uvjerenja, odgoja.

Seksoteka je od početka otvorena za sve ljude, ideje i projekte koji razmišljaju slično, koji nemaju poriv za natjecanjem tko je bolji ili pametniji. Prepoznajemo iskrenost, autentičnost, želju za humanošću i istraživanjem. Ne stignemo se svemu i svima posvetiti odmah; ponekad prođu mjeseci nakon što nam se nečija ideja ili pitanje uklopi u koncept javnih objava, ali sigurna sam da većina pratitelja osjeća da smo tu za njih i da nam je stalo. Nadam se da je jasno da Seksoteku nisam stvorila zato da njome zarađujem, nego zato da se bavim onime što me najviše zanima i intrigira – ljudska seksualnost. Iako polako počinju ponude i prijedlozi za eventualnu monetizaciju, svima ponavljam da nema tog novca zbog kojeg ću nekome ustupiti projekt.

Seksurbacije14-Citat3-Marina-KrlezaVećini znanstvenika nedostaje seksualno iskustvo

Ono pak što nekolicini stručnjaka i znanstvenika najviše nedostaje jest – seksualno iskustvo. Imaju ga naprosto premalo i zato nisu dovoljno glasni i jasni. Možda imaju znanja o ljubavi, muško-ženskim odnosima, psihologiji, ali nemaju dovoljno osobnog seksualnog iskustva. Također je pitanje hoće li ga ikad moći ili željeti steći kako bi slobodoumnije i konkretnije obrađivali teme o kojima pišem.

O seksualnosti, naime, ne možete pisati bez osobnog seksualnog iskustva. Hipotetički biste mogli, ali bi ljudi s vremenom shvatili da niste autentični pa biste izgubili motivaciju. Možete imati teorijska znanja i svakodnevno biti u kontaktu s ljudima, ali ako to nije potkrijepljeno praksom, nedostaje vam vjerodostojnosti.

Nije mi namjera ikoga podcjenjivati. Želim samo naglasiti da bi se znanstveni krugovi pri istraživanjima trebali ujediniti s pojedincima koji su voljni prenijeti im svoja iskustva. U glavi imam mnogo metrika koje bih voljela sprovesti, ali za to mi treba grupa racionalnih istomišljenika i financijska potpora nekog pojedinca, institucije ili organizacije koji bi bili spremni uložiti u istraživački dio projekta.

Znanost je vrlo važna, ali ponavljam da bez poznavanja informatičke tehnologije i ideje kako ju približiti većini ljudi, ne čini dovoljno. Prošlo je vrijeme zatvorenih znanstvenih krugova koji će se svojom izoliranošću praviti nedodirljivima. Prošlo je vrijeme salonskih intelekualaca koji će svoja znanja prenositi samo uskom krugu ljudi za koje misle da ta znanja zaslužuju. Došlo je vrijeme malog čovjeka i malih ljudi koji su, ionako, oduvijek bili ljudskiji, životniji, pošteniji i iskreniji od prvospomenutih.

Zato će svaki znanstvenik  s dušom, empatijom i željom za boljim svijetom prigrliti projekt Seksoteke i pridružiti nam se u misiji stvaranja humanijeg društva u kojem nema mjesta egu, ideologiji, politici ni kapitalizmu. Seksoteci, kao i mnogim novim projektima pod okriljem milenijalsa osnovni je cilj humanost i svrhovitost. Oni koji to ne razumiju, nalazit će nam mane. Oni pak koji razumiju, bit će dio naše zajednice u kojoj će učiti nova i razmjenjivati postojeća znanja.

U seksualnoj iskrenosti s vama,
Marina 🙂

Marina Krleža

Founderica Seksoteke, specijalistica digitalnog marketinga, književnica, diplomirana kroatistica, bivša novinarka, radijska voditeljica i profesorica hrvatskog jezika, zaljubljenica u umjetnost, pacifistica, frojdovka, velbekovka