Marina Krleža: Pali me ljudska autentičnost

Seks je način kojim učimo jedni o drugima kao ljudi, kao evolucijske jedinke. Putem seksa ne spoznajemo samo sebe i partnera, nego i čovječanstvo generalno. Sa svakim novim partnerom učimo više o sebi i o drugima jer seks je ono gdje smo najgoliji, gdje smo najstvarniji, gdje smo pravi mi, sa svim svojim veličanstvenostima i ranjivostima.

Naša je misija na ovoj planeti ponajprije raditi na sebi kako bismo se mogli što kvalitetnije davati drugima, učiti i unaprijeđivati društvo. To je za mene svrhovitost postojanja. No, da bismo se kvalitetno prepuštali drugima kroz prijateljstva, veze i poslovne odnose, trebamo najprije kvalitetno upoznati sebe. U kvalitetno upoznavanje sebe svakako spada i naša seksualnost, kao važan (iako ne najvažniji) dio nas. Unatoč tome što će prirodan način reprodukcije kao primaran postojati još samo nekoliko desetljeća, upravo nas naša seksualnost održava na planeti već milijunima godina.

Od malih nogu, od naših prvih interakcija sa svijetom, jedni drugima smo najveće sreće, ali i najveće zagonetke. Do kraja života trudimo se međusobno upoznati, razumjeti, shvatiti preferencije i načine kako da se zadovoljimo i budemo sretni. Čovjek je vječni putnik na cesti traženja sretnih trenutaka, a to putovanje čini nas hrabrima i živima. Ljudi koji odustanu od putovanja i spoznaje sebe, odustali su traženja i spoznaje drugih, a time i od ispunjenog života.

Zašto je za uživanje u životu i u seksualnosti dobro biti autentičan? Zamislite da nosite plavu majicu, a ljudima govorite da je zelena. Zamislite da vozite Opel, a pravite se da vozite Ferrari. Zamislite da ste ručali rižu, a nekome se pohvalili da su bili škampi i kavijar. Je li čovjek koji nije iskren – sretan? Nije li potreba da nekome govorite ono što nije istina, uzrok nečega što za sobom povlači desetke drugih neistina i nepotrebnu vrtnju u krug čitavog društva? Ostavljam vam da promislite.

Ako imate penis manji od onakvog kakvog biste željeli, to nećete riješiti na način da se pravite ili ponašate kao da vam je veći, nego tako da prihvatite autentičnu veličinu svog penisa. Neke žene nemaju preferenciju prema velikim penisima. Osim toga, ženu se može zadovoljiti ustima, prstima, dildom. Ženu se, također, može zadovoljiti autentičnom ljubavlju i povjerenjem.

Ako imate grudi ili usta manja od onakvih kakve bi vas zadovoljile, to također neće povećati vašu seksualnu sreću onda kad ih budete imali. Ako do orgazma ne možete doći bez silikonskih usta i grudi, teško da ćete takvo što postići silikonima. Ako pak generalno ne možete postići orgazam ili ga rijetko postižete, potrebno je to prihvatiti i komunicirati partneru. O tome više u jednoj od budućih kolumni.

Naša samoprezentacija u svijetu je nešto što se energetski itekako osjeća, na ovaj ili onaj način. Ako ne naučite uživati u svojoj seksualnosti kao autentični vi, tada vam neautentični prikaz koji odašiljete svijetu neće pomoći da vas ljudi ispravno shvate, nego će dovesti do još većih nejasnoća u komunikaciji i još nesretnijeg seksualnog života.

Naravno da smo, zbog mnogo razloga, u životu naučili stavljati maske. Kažu da je to legitiman način preživljavanja, borbe kroz život, pobjeđivanja konkurencije. No, je li to prirodno? Donosi li to sretne trenutke i dugoročni spokoj? Pogledajte životinje. Ako nešto od njih možemo naučiti, to je kako biti autentičan. Kod njih nema glume. Sve je onako kako jest bez mnogo komunikacije. Opstaju i dalje kao i mi, ali budite uvjereni da su puno manje opterećene i puno sretnije od nas.

Neautentičnost i gluma već dugo nisu moj oblik izražavanja i djelovanja. Ako ne lažeš, nećeš morati trošiti energiju na skrivanje laži i razmišljanje o tome što si kome rekao ili rekla. Važnije mi je biti autentična osoba s manama, nego neautentična osoba s vrlinama. Prihvatila sam se takvu kakva jesam i zato najlakše komuniciram s ljudima koji su učinili isto jer je s njima lakše uživati u svemu pa i u seksu.

O seksualnosti pišem zato što to ne čini nitko drugi, barem od onih koji bi trebali. Činim to kao pljusku u lice licemjerju i puritanstvu državnih institucija i odgojnih ustanova. Činim to kako bih prozvala državu i školstvo da se prestanu povoditi zasadama Crkve te učine humani iskorak uvođenja Zdravstvenog odgoja u škole, što je zadaća svake progresivne sekularne države. U tome želim biti sto posto autentična jer oni to nisu.

Seksurbacije su moje javno intenciozno progovaranje o seksualnosti kojim želim napraviti pozitivne pomake u društvu. Kako? Relativiziranjem seksualnosti kako bi ljubav, naša osobnost i naš pozitivni doprinos društvu u budućnosti bio nesputan nerealiziranom seksualnošću. Nerealizirana seksualnost, tvrdi Freud, dovodi do tuge, boli, problema i frustracija. Znanje kako ju realizirati i kako prihvatiti neimanje izraženog libida ono je za što se javno zalažem.

Također, kao što sam spomenula u prošloj kolumni, ako javno pišem o seksualnosti, ne znači da ću uvijek i sa svima željeti seks. To ne znači da trebam seks ili ljubav od nepoznatih ljudi. Volim razgovarati o seksualnosti, ali ne zato da s nekim odem u krevet, nego zato da čujem što i kako ljudi razmišljaju o toj temi. Upravo sam na taj način došla do spoznaja koje imam danas. Privatno ću flertati onda kad osjetim potrebu te kad naiđem na osobu koja me pali.

Seksurbacije9_citat_Marina_Krleza

Nakon što sam do sad javno priznala da sam biseksualna, da zagovaram otvorene veze, da volim masturbaciju, da imam naglašen libido i još pokoju stvar o kojoj žene u Hrvatskoj nerado, ili barem premalo za moj pojam, govore, počela sam dobivati sve više e-mailova, poruka i Facebook zahtjeva za prijateljstvo od nepoznatih ljudi; uglavnom muškaraca, ali i pokoje žene.

E-mailovi i profili ljudi koji žele stupiti u kontakt sa mnom su, u oko 65%, lažni ili anonimni. Tim ljudima poručujem – ne možete od mene, koja sam javno istupila sa svojim najintimnijim stvarima kako bih razbila tabue da biste vi i vaša djeca živjeli u normalnijem društvu i kvalitetnije komunicirali s partnerima, očekivati da prihvatim ikakvu komunikaciju s vama ako se skrivate pod pseudonimom. Ako pod punim imenom i prezimenom iznosim svoja iskustva i preferencije te ako na webu možete pronaći razne podatke o meni jer ih ne skrivam, onda imam pravo znati barem tko ste ako mi se već obraćate.

Budite ljubazni i imajte toliko poštovanja pa mi zahvalite na način da se predstavite. Nije da ću vaš identitet prijaviti SOA-i ili ga proslijediti vašem partneru ili partnerici. Osim toga, ako vaš partner ili partnerica ne smiju znati da mi se javljate, onda mi se niti ne biste trebali javljati. Ako nemate potrebu biti iskreni sa svojim partnerom ili partnericom, vjerojatno nećete biti iskreni ni sa mnom. Jedna neiskrenost za sobom povlači drugu pa je samo pitanje vremena kad ćete to detektirati kao vlastiti (ne moj) problem. Pritom ne zaboravite da ste se sami doveli u svaku situaciju u kojoj nekome ne možete biti iskreni.

Kad smo kod nedostatka komunikacije, to što mi se više od polovice ljudi ima potrebu javljati pod pseudonimom, saznajem mnogo o međusobnoj komunikaciji ljudi, ali i o komunikaciji u društvu općenito. Zašto moramo skrivati javljanje ženi kojoj želimo reći „hvala“ što nas uči nečemu čemu nas ne uče škole, Crkva i roditelji? Čini li ta žena grijeh ili ga činimo mi što joj se imamo potrebu tajno javljati? Ostavljam vam da razmislite i o tome.

Ne mislim da ste nekulturni zato što mi se javljate, ali voljela bih da budete autentični. Seksi nije kad ljudi glume, nego kad se predaju drugima sa svim svojim vrlinama i manama. Osobno me pali ljudska autentičnost. Pali me ako ste u komunikaciji izložili pravog ili pravu sebe. U seksu pak me pali kad točno znate što vas uzbuđuje i što želite od drugih.

Unatoč anonimnima, postoje deseci potpisanih mailova, poziva na suradnju i razne buduće projekte, konstruktivna problemska otvaranja vlastite seksualnosti te ponešto napaljujuće cyber komunikacije. To je nešto što me na Seksoteci najviše veseli i podsjeća da radim ono što zaista volim.

O sebi i svojoj seksualnosti do sad sam naučila mnogo te, uvidjevši koliko mi ta saznanja pomažu u kvalitetnom pozicioniranju u društvu, isto želim prenijeti (ne nametnuti) svima koje zanima. Oni koji me trebaju, pronaći će me. Oni koji su na istoj valnoj duljini, spoznat će važnost ovoga što radim. Oni najhrabriji će mi pisati i prići bez zadrške te uvidjeti da sam samo obična žena kojoj je stalo do iskrenih ljudi, do kvalitetnijeg društva, do boljeg života.

Nisam svemirsko biće koje 24 sata razmišlja o seksu i masturbaciji jer život se sastoji od desetaka drugih osjećaja i potreba. Emotivno sam i nesavršeno biće koja ima bolje i lošije dane. U međuljudskim odnosima najviše cijenim dobrotu, iskrenost i autentičnost. Nisam za igranje uloga po društvenim konvencijama i lako detektiram snobizam. Budite ono što jeste i od mene nikada nećete biti ismijani. Kritike si uvijek možemo uputiti ako su konstruktivne i svrhovite. Naučite ih prihvaćati u svemu pa tako i u seksualnosti jer, na kraju dana, seks nije najvažnija stvar na svijetu.

Bivanje autentičnim u seksu donosi slobodu. Slobodni možete biti i ako ste u vezi i ako niste te kao takvi moći ćete puno lakše i dublje seksualno istraživati. Sloboda potiče spontanost, a ona je najvažnija za dobar seks. U životu sam uvijek bila slobodna, a najviše sam uživala u seksu koji se događao spontano.

U seksualnoj iskrenosti s vama,
Marina 🙂

Marina Krleža

Founderica Seksoteke, specijalistica digitalnog marketinga, književnica, diplomirana kroatistica, bivša novinarka, radijska voditeljica i profesorica hrvatskog jezika, zaljubljenica u umjetnost, pacifistica, frojdovka, velbekovka