Božica (Marisa)

Raskopčala je košulju, raskopčala je košulju
ogolila je rame, ogolila je rame
razdrljila je grudi, izložila stomačić
i sve to bje za me, i sve to bje za me
– da ludim oko nje
otkopčala je kaiš, raskopčala je šlic
premotao sam film, napunio blic
podesio blendu, uoštrio sliku
to bje za široku… za široku publiku
– da ima njenu sliku

sagnula se, sagnula se, skinula je hlače
spustila je gaće, odbacila je gaće
ispucao sam film, zamaglile se leće
i pred nama bje popodne, bje i cijelo veče

lomile se ruke, uvijala se tijela
znojila se cijela, bijela bijela bijela
rasipale se kose, sklapali se kapci
treperile usne ko sasvim mali vrapci

i fotograf i njegov aparat
kao predstavnici anonimne čitalačke melase,
ovdje su da je spase, ovdje su da je spase
samo za nju, sasvim samo za nju.

***

Zemaljske se stjuardese
senzualno kese
pokazujući bijele očnjake.

Prodiru grudima stranim ljudima
u divlje intimne voćnjake.

Djevojke potiču sve koje dotiču
na duboki nemir i skitanja.

Zemaljska stjuardesa je prelazni stepen
ka nebeskoj domaćici
u prozirnoj spavaćici.

* * *

Gle prljavu voajersku zvijer;
premećuće nožice, uzbibane cicice… mjerka… mjerka…

Djevojke, pogotovo lijepe, drže na mukama
one koji ih nemaju u pohotnim rukama.

Strgni brnjicu? Odbaci papuče!
Nek rikne ono što zasad šapuće!

Krivi i sebe! A ne historiju
što umjesto kave
žvačeš cikoriju.

* * *

Ove tri pjesme, osim ponešto proze, Pero Kvesić pročitao je na našem Seksotinovu 2016. Na linku imate fotografije, video i audio snimke spomenutog događaja.