Božica (Marisa)
Raskopčala je košulju, raskopčala je košulju
ogolila je rame, ogolila je rame
razdrljila je grudi, izložila stomačić
i sve to bje za me, i sve to bje za me
– da ludim oko nje
otkopčala je kaiš, raskopčala je šlic
premotao sam film, napunio blic
podesio blendu, uoštrio sliku
to bje za široku… za široku publiku
– da ima njenu sliku
sagnula se, sagnula se, skinula je hlače
spustila je gaće, odbacila je gaće
ispucao sam film, zamaglile se leće
i pred nama bje popodne, bje i cijelo veče
lomile se ruke, uvijala se tijela
znojila se cijela, bijela bijela bijela
rasipale se kose, sklapali se kapci
treperile usne ko sasvim mali vrapci
i fotograf i njegov aparat
kao predstavnici anonimne čitalačke melase,
ovdje su da je spase, ovdje su da je spase
samo za nju, sasvim samo za nju.
***
Zemaljske se stjuardese
senzualno kese
pokazujući bijele očnjake.
Prodiru grudima stranim ljudima
u divlje intimne voćnjake.
Djevojke potiču sve koje dotiču
na duboki nemir i skitanja.
Zemaljska stjuardesa je prelazni stepen
ka nebeskoj domaćici
u prozirnoj spavaćici.
* * *
Gle prljavu voajersku zvijer;
premećuće nožice, uzbibane cicice… mjerka… mjerka…
Djevojke, pogotovo lijepe, drže na mukama
one koji ih nemaju u pohotnim rukama.
Strgni brnjicu? Odbaci papuče!
Nek rikne ono što zasad šapuće!
Krivi i sebe! A ne historiju
što umjesto kave
žvačeš cikoriju.
* * *
Ove tri pjesme, osim ponešto proze, Pero Kvesić pročitao je na našem Seksotinovu 2016. Na linku imate fotografije, video i audio snimke spomenutog događaja.
