MA SVE SE IPAK PAMTI

I.

Nekidan sam sreo tvog starog ljubavnika.

Ništa neobično, osim – prvi put

Ga pozdravih. Zbunio se. Pomislih: Lilliput

Je za njega – nestao je ispod ovratnika.

Uvijek tako – kad me vidi, brzo mine

Pognute glave. Stid? Strah? Ili se kaje?

Ne znam. A kad je k tebi dolazio iz potaje?

Kad je meni “pokojnom” slavio karmine?

Mnogo je vremena prošlo i nije me briga

Što jednog čovjeka u ovom gradu

Pri susretu sa mnom u grudima žiga.

A ne bih ja njega, nit ikog, šakom u bradu.

Ja sam vam zahvalan: nakon svakog vašeg tajnog bala

Ti si se, grešna, sa mnom zdušnije jebala.

II.

Toplo je u tebi. Tvoj jezik govori dodirom

I od mene pravi Riječ. Sada značim.

Rastem, dižem se. Usisavaš me virom

Svog daha i tijela. Žarim se, zračim

U prohladnu sobu. Ti si tvorac moje sudbine,

Bar sada. Gledamo te tvoj pas i ja.

Ponireš licem, gutaš me u svoje dubine.

Nas dvojica dahćemo. Strast, napon, pasija.

Stisak i kret ruke. Sada imam Oblik.

Onda me povuku tvoje usne:

Pas zalaje, meni se otme poklik,

Potom mi se u tijelu nešto zgusne

I brizne. Bridim kroz moždinu do tjemena.

Pas reži, ja ti ljubim usta puna sjemena.

br2

POMET (SMRTI)

(Pjesanca štokavcima upomoć; da ne zaborave)

Reče se: “Tko je namuran,

nije sam.” Sam si tek

nakon što opijenost prođe,

mamuran.

Nut što je bit čovjek i imat judicijo.

Sjedeći pred ekranom

s mojijem prijateljem,

a porniće bijaše donio –

krevet, na njemu žena.

Gledam ali je utvara ali što drugo:

onoliko lijepe pičke

moje oči nigda prije nijesu vidjele.

Vlažna?

Gledah ali je čupava ali je fazonirana.

Imaše neku prozirnu sluz na sebi

koja mi oči zanošaše,

srce mi veseljaše,

apetit mi otvoraše.

Na njoj

dvije usnice oblahne,

a sok iž njih rosi.

Picu urešavahu s strana

vitice smeđijeh dlačica

koje para da govorahu:

“jeb me, jeb me”,

i polutke od zadnjice

i rupica pod njom nezadjevena

i usnama manjim natkriljena,

koja para na krevetu

mirisom da stvaraše

veselo, drago prolitje;

a iznad rupice od pičkice bijaše

dražica

ljepša od kosovića, drazijeh kosovića,

turdius inter avibus,

koja paraše da se

iznad svega natkrilila bijaše

i da u veras pojeći govoraše:

“Blaženi, uzmite!”

I u tjezijeh delicijah

stojeći u kontemplacijoni,

bijeh otišao

in estazis

br1

VOLIM TVOJU PIČKU JER:

Uvijek je imala želje i volje

Da strašću drolje i mlađahne cure

Jurne od kurca do kurca kroz bure

I sve usisa u se – tamo dolje.

Uživala je u tom muškom čunju –

„Najboljem prijatelju“, kako reče.

Bila je sretna kad sperma poteče

I izlije se sve po njoj il u nju.

A danas mi je pokazuješ vrelu

I pričaš njene tajne i istine:

Bilo je jebača – na desetine! –

Stog sad je imaš iskusnu i zrelu!

Bila si žena od žića i bluda,

Pička mi tvoja vječan izvor čuda!

Borivoj Radaković