Velimir Visković o erotici u hrvatskoj književnosti od moderne do danas

Janko Polić Kamov svojim zbirkama pjesama (Psovka, 1907; Ištipana hartija, 1907), dramama, novelama i osobito romanom Isušena kaljuža (pisanom 1906–09; objavljenom 1957) unosi posve nov duh u književni tretman erotizma: progovara o dotad tabuiranim temama poput homoseksualizma i incesta, zagovara odbacivanje građanskih konvencija u odnosima među spolovima. Zanimanje za opsceno, za patologiju erotizma unutar obitelji te inovativna, protoavangardistička pripovjedna tehnika učinili su ga piscem koji će u drugoj pol. XX. st. nadahnjivati mlađe hrvatske pisce i esejiste.

Erotizam je prisutan i u komedijama Petra Petrovića Pecije; njegove jednočinke (U naviljcima, 1916) onodobna je kritika optuživala za pornografiju. Za razliku od književno nepretencioznoga Pecije, sklonog lascivnoj ruralnoj lakrdiji, Josip Kosor sklon je modernijem iskazu i kad prikazuje seosku sredinu; u svojim dramama i romanima bavi se mračnim strastima i nagonskim sklopom likova u čijem životu i spolnost ima važnu, najčešće razornu ulogu.

1929. godine Miroslav Krleža je, osobito u prozi i dramama na prijelazu 20-ih u 30-e god. XX. st., donio niz ženskih likova snažno obilježenih erotičnošću (Marijana i Eva u Vučjaku, 1923; barunica Castelli u drami Gospoda Glembajevi, 1928; Bobočka u romanu Povratak Filipa Latinovicza, 1932; Olga Warroniggova u pripovijetci Sprovod u Teresienburgu, 1929. i dr.). Zanimljiv je i njegov prikaz ljubavne veze zrele žene i znatno mlađeg muškarca u romanu Zastave, tiskanom 60-ih god. XX. st. U romanima Međimurje (1923) i Majstor duša (1931) bivši svećenik Đuro Vilović bujnim, liriziranim oblikom naracije bavi se ljubavnim životom župnika koji zavodi seoske žene; erotizam je prikazan kao sila koja nadvladava i moralne  i religijske obzire.

vv3

U romanima Tuđa žena (1937) i Sam čovjek (1937) Ive Kozarčanina naglašena je i uloga erotizma u ljudskome životu, ali erotski užitak donosi samo kratkotrajno zadovoljstvo njegovim likovima koji su sudbinski osuđeni na samoću i negativne aspekte egzistencije. U svojim romanima koji se bave ruralnom sredinom, Mile Budak često je zaokupljen i motivima silovite, iskonske strastvenosti koja narušava moralni kodeks patrijarhalne zajednice. Osobito to dolazi do izražaja u romanu Musinka (1941), posvećenom temi ljubavnog trokuta.

Ljubavni odnosi likova u pravilu su u prvom planu romana Marije Jurić Zagorke, ali erotizam je uvijek naznačen diskretno, u skladu s građanskim konvencijama pristojnosti, te s naglaskom na osjećajnoj, a ne na tjelesnoj dimenziji. Za njezin je romaneskni i novinarski rad važan napor da ženski akteri ne budu samo puki, nesvjesni objekti, pa je feministička kritika potkraj XX. st. očitala u njezinoj prozi i rodnoemancipatorske elemente. To je još izrazitije u djelu bilingvalne književnice Zofke Kveder koja je pisala na slovenskom i hrvatskom jeziku.

Prvih nekoliko godina nakon II. svj. rata hrvatska književnost u znaku je revolucionarno-asketskog morala pa su ne samo puteno-erotski, već i ljubavni motivi bili proskribirani. Naglašena emocionalnost, pa i zaokupljenost ljubavnom tematikom, uz bujan pjesnički izričaj, razlog je zašto su prvu zbirku Vesne Parun Zore i vihori (1947) napali socrealistički kritičari. U sljedećim zbirkama senzualnost njezine poezije postaje još izrazitija, a u knjigama nastalima posljednjih godina pojavljuju se i elementi erotičke groteske i lascivnosti (Džepni kurcomlatić, 2000; Đoko i Đokonda, 2002; Prošireni kurcomlatić, 2005). Potisnuti erotizam važna je tema novela Ranka Marinkovića (Proze, 1948; Ruke, 1953); onemogućena ljubav, suprotstavljena dogmi, jedan je od tematskih aspekata njegove drame Glorija (1956), a u romanu Kiklop (1965) važnu ulogu imaju i erotski prizori, najčešće ispripovijedani iz ironijske vizure.

vv4

Krugovaški naraštaj pisaca u cjelini karakterizira slobodniji odnos prema erotizmu. Pedesetih godina XX. st., kad taj naraštaj stupa na književnu pozornicu, u njihovim knjigama zanimanje za erotizam – u skladu s tadašnjim društvenim normama – samo je diskretno naznačeno. Tek 60-ih, usporedno s tzv. seksualnom revolucijom u globalnim razmjerima, liberaliziraju se i domaći standardi u medijskom tretmanu erotike. Prevode se djela klasika erotske književnosti poput Henryja Millera; u njegovu su prevođenju i popularizaciji važnu ulogu imala dvojica krugovaša, Antun Šoljan i Ivan Kušan.

Početkom 70-ih godina u magazinu Start bila je popularna stalna rubrika erotske priče, gdje su se javljala i vrhunska imena hrvatske proze: Ivan Slamnig, Ivan Kušan, Antun Šoljan, Zvonimir MajdakPero KvesićStjepan ČuićHrvoje HitrecVeljko Barbieri i dr. Među krugovaškim prozaistima erotizam je najizrazitije zastupljen u djelima Ivana Kušana, isprva kao sporedni tematski sloj u romanima Toranj (1970) i Naivci (1975), a potom kao dominantni u autobiografskoj erotsko-putopisnoj prozi Prerušeni prosjak (1986) i u konceptualnoj knjizi 100 najvećih rupa (1992), zasnovanoj na “dopisivanju” erotskih stranica u klasičnim djelima svjetske književnosti, pri čemu je autor pokazao i stilsku prilagodljivost i bujnu erotsku imaginaciju.

Erotizam je ostavio snažan biljeg i u prozi, pa i poeziji Antuna Šoljana, osobito u romanu Drugi ljudi na Mjesecu (1978)U romanu Godina noževa (1976) Vojislava Kuzmanovića glavni lik brutalnom seksualnošću lišenom ljubavi nastoji naći izlaz iz tjeskobnog stanja egzistencijalne osame. Među pjesnicima krugovaškog naraštaja erotski kompleks najistaknutiji je u Zvonimira Goloba, osobito potkraj 60-ih i ranih 70-ih godina, kad se bavio i erotskom fotografijom. Putopisi Saše Vereša iz arapskih zemalja posebno su zanimljivi jer se u njima mogu prepoznati diskretni nagovještaji homoseksualne emotivnosti.

Roman Alojza Majetića Čangi (1963) bio je predmet sudskog procesa zbog “pornografije i neispravnog prikazivanja omladine”. Odjek tog romana, koji radikalizira upotrebu urbanog žargona i tematiku života zagrebačkih “frajera”, nagoviještenu već krugovaškom prozom, potaknut će i Zvonimira Majdaka da 70-ih godina napiše niz hitova zasnovanih na književnoj matrici koju je Aleksandar Flaker nazvao proza u trapericama (mladi urbani marginalci, sleng, seks): Kužiš, stari moj (1970), Pazi, tako da ostanem nevina (1971), Marko na mukama (1977) i dr. Potkraj 80-ih Majdak je započeo pisati niz pornografskih romana pod pseudonimom Suzana Rog.

Branislav Glumac je u romanu Zagrepčanka (1974) modificirao matricu proze u trapericama utoliko što se u poziciji protagonista pojavljuje ženski lik: neprilagođena, buntovna i promiskuitetna djevojka Marijana; unatoč naoko hermetičnoj narativnoj tehnici, roman je doživio veliku popularnost. U pisanju erotske proze i poezije okušali su se Tito Bilopavlović i Tomislav Marijan Bilosnić. Erotizam je naglašen i u kasnim novelama Branka Belana, objavljivanima od kasnih 70-ih godina XX. st. u časopisu Sirius. Tomislav Sabljak je u svojemu Rječniku šatrovačkog govora (1981) posebnu pozornost posvetio obradbi leksema vezanih za sferu seksualnosti; i u njegovim novelama važna je uloga seksualnosti pa i opscenosti.

mala

Iako naraštaj fantastičara, koji se prvim knjigama pojavljuje na književnoj sceni početkom 70-ih godina, u samom početku nije pokazivao preveliko zanimanje za erotiku, s vremenom će se neki od njih otvoriti i prema toj tematici, osobito Goran Tribuson u čijim knjigama nakon romana Snijeg u Heidelbergu (1980) erotski motivi imaju važno mjesto. Roman Povijest pornografije (1988) svojevrsna je generacijska ispovijest koja svjedoči o piščevu odrastanju i ulozi pornografije u muškoj inicijaciji. Veljko Barbieri se u Zatvoru od oleandrova lišća (1977) bavi temom ljubavnog trokuta, a u Odisejevu erotikonu (1984) oživljavanjem erotskih prizora na tragu klasične mitologije.

Pero Kvesić u zbirci priča Uvod u Peru K. (1975) opisuje zgode iz života zagrebačke mladeži, pri čemu i seksualnost ima važno mjesto. Ta vrsta tema u fokusu je njegove knjige Uspomene urednika erotskog magazina (2002). Milorad Stojević obrađuje u svojoj prozi, ali i u poeziji, često fantazmagorične erotske prizore kompleksno strukturiranim modernističkim izrazom (Primeri vežbanja ludila, 1981; Orgija za Madonu, 1986; Tatarski zajutrak, 2002). Erotski motivi obilježili su i znanstvenofantastični opus Predraga Raosa (napose Mayerling, 1996), a pogotovo su do izražaja došli u njegovim novelama koje često parodiraju pornografski žanr (Ta današnja smradež, 2002).

Erotizam kao petrarkistički ljubavni osjećaj, ali i kao tjelesna strast, prisutan je u pjesništvu Luke Paljetka (npr. pjesme u grafičkoj mapi Bacchanal, 2003, u suradnji s M. Vejzovićem), a posebno u njegovu romanu Skroviti vrt (2004), gdje u formi fingiranog dnevnika Cvijete Zuzorić prikazuje njezin intimni život i ljubavni hedonizam renesansnih aristokrata. U erotskom pjesništvu okušao se i T. Maroević (Sonetna struka, 1992).

Potkraj 70-ih godina pojavilo se i nekoliko spisateljica koje na slobodniji način tretiraju tematiku spolnosti: Dubravka Ugrešić (Život je bajka, 1983; Forsiranje romana reke, 1988; Muzej bezuvjetne predaje, 2002); Neda Miranda Blažević (Razglednica, 1979; Američka predigra, 1989). Slavenka Drakulić se u svim svojim romanima, pa i u feminističkoj esejistici, bavi ženskim odnosom prema tjelesnosti, a u romanu Božanska glad (1995) prikazuje pervertiranje erotske strasti: ljubavni kanibalizam.

vv1

Najizrazitiji erotski, pa čak i erotomanski opus, na tragu Georgesa Bataillea, u suvremenoj hrvatskoj književnosti ostvario je Milko Valent. Posebno ga zanimaju tabuirana područja seksualnosti: on tematizira incest, homoseksualnost, pedofiliju, erotski kanibalizam itd. Erotske motive obrađuje u svim žanrovima: u poeziji (Rupa nad rupama, 1988; Erektikon, 1990),  novelistici (Gorki deserti, 1984; Al-Gubbah, 1992), romanima (Clown, 1988; Fatalne žene plaču na kamionima, 2002), dramama (zbirke Bubnjevi i čipke, 2000; Zero: dramska trilogija, 2006; Kaos: dramska trilogija, 2008) te u esejistici (Carpe diem, 1979; Erotologike, 1988).

Fenomen erotizma sve češće se javlja i kao tema u tzv. ozbiljnoj književnoj periodici. U časopisu Gordogan od broja 2–3 god. 1979. uvedena je stalna rubrika Zabranjena mjesta hrvatske književnosti, u kojoj su predstavljana slabije poznata djela, uglavnom iz starije i usmene književnosti, svojedobno proskribirana zbog slobodnijeg tretmana spolnosti. Ta djela su u pravilu bila popraćena esejima poznatih književnika i teoretičara. Osamdesetih godina XX. st. važnu je ulogu u afirmaciji liberalnijeg odnosa prema erotici, pa i pornografiji, imao “magazin za kulturu i umjetnost ljubavi” Erotika, u kojemu su kao urednici radili afirmirani književnici Igor Mandić i Pero Kvesić. Unatoč dominantno trivijalno-pornografskom sadržaju, u magazinu su surađivali i poznati književnici, npr. Tomislav Sabljak i Zvonimir Majdak. Objavljivani su kritički i teoretski radovi o erotici i pornografiji: Igor Mandić je objavio niz feljtona i eseja o erotizmu koje je potom sabrao u knjigu Prijapov problem (1999), a Ivan Cesar objavio je esej o pornografiji kao žanru.

Među suradnicima časopisa Quorum, interes za fenomen erotizma, na tragu Charlesa Bukowskog, očitovao se u prozi Ede Popovića i Mate Bašića te u poeziji Miloša Đurđevića. Među piscima erotske književnosti koji se afirmiraju 90-ih godina i kasnije ističu se Borivoj Radaković (Sjaj epohe, 1990; Dvije: antologija lezbijske poezije, 1994; Porno, 2002; Virusi, 2005), Zoran Ferić (Anđeo u ofsajdu, 2000; Smrt djevojčice sa žigicama, 2002), Denis Peričić (Hrvatski psycho, 2003), Simo Mraović (Konstantin Bogobojazni, 2002), Lucija Stamać (Muke po Veneri, 2002; Labud, 2004; Mala sirena, 2004), Tarik Kulenović (Jeleni na kiši, 2003), Drago Glamuzina (Mesari, 2001; Tri, 2008), D. Orlić, S. Đurić, D. Ilinčić, D. Radić, S. Sagasta, V. Šimuničić i dr. Objavljeni su i izbori suvremene hrv. erotske književnosti: Libido (2002), zbirka kratkih priča pisaca većinom mlađe generacije, te XXX–Files, antologija hrv. erotske proze u kojoj su predstavljeni A. Majetić, I. Kušan, Z. Majdak, T. Sabljak, P. Kvesić, M. Valent, B. Radaković i P. Raos (2002).

Velimir Visković

IZVOR: Hrvatska književna enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2. svezak, 2010. g.

Prvi dio članka, o erotici u hrvatskim književnim djelima od antike do moderne, pročitajte OVDJE.

Seksoteka

Projekt za relativizaciju i detabuizaciju seksualnosti nastao u veljači 2016. godine. Postojimo na Facebooku, Instagramu, Twitteru, YouTubeu, Google Plusu i Pinterestu. Za suradnju pišite nam na seksoteka@gmail.com