Recenzija knjige “Filozofija seksa” Alana Geralda Soblea

Prvi put izdana 1980. godine, Sobleova Filozofija seksa kasnije je doživjela još pet izdanja (posljednje izdanje izašlo je 2012. godine, dok je za ovaj članak korišteno izdanje iz 2002. godine), a u četvrtom ju izdanju otvara uvodni tekst koji je sâm Soble namijenio svojim studentima i svima koji se žele uvesti u filozofiju seksa, naslova Osnove filozofije seksa. Stoga je i ovaj kratki prikaz tek osvrt na pisanje Alana Soblea o tome čime se filozofija seksa, zapravo, bavi.

Na samom početku Soble upozorava da filozofiju seksa ne uzimamo kao krajnje ozbiljnu granu jedne temeljne discipline ljudskog uma, nego da joj pristupimo s lakoćom i otvorenošću za razne mogućnosti. Autor odmah navodi teme koje proučava filozofija seksa. Između ostalih, to su celibat, brak, preljub, casual seks, zavođenje, kontracepcija, prostitucija, homoseksualnost, masturbacija, silovanje, seksualno uznemiravanje, sadomazohizam, pornografija, pedofilija.

Na seks ne treba gledati kao na sâm čin penetracije, nego treba promatrati cjelokupnost ljudske seksualnosti, požude i svih onih aktivnosti kojima težimo kako bismo postigli zadovoljstvo i užitak ili proizveli potomstvo. Istraživanje filozofije seksualnosti može biti konceptualno (pojašnjava temeljne pojmove, npr. seksualnu želju i aktivnost; daje definicije raznih praksi: silovanja, prostitucije) i normativno (izučava vrijednosti seksualne aktivnosti i užitka, ispituje moralnost i primijenjenu etiku, istražuje doprinos dobrom življenju i naše moralne obveze ili dozvole u seksualnom djelovanju).

U poglavlju koje nosi naslov Metafizika seksa, Soble nam pojašnjava da postoje metafizički seksualni pesimisti (KantAugustinFreud) koji smatraju seks kao nešto nedostojno čovjeka, čak i opasnošću za civilizaciju i prijetnju našoj humanosti. S druge pak strane, metafizički seksualni optimisti (PlatonRussel) smatraju da je sa seksom sve u redu te da je seks impuls poput hranjenja ili traženja skloništa. Takvo viđenje seksa ide čak ka ostvarenju sreće prilikom seksualnog čina, što je značajan filozofski koncept.

download4

Promotrimo malo dublje oba stajališta: Kant tvrdi da kroz seksualnu želju objektiviziramo drugu osobu koju tada i ne gledamo kao osobu, nego kao puki seksualni objekt. Osim toga, često lažemo i pretvaramo se da smo nešto što nismo, samo kako bismo objekt naše žudnje, dakle drugu osobu, odvukli u krevet. Seks nas čini nestabilnima. Prilikom seksa gubimo kontrolu nad sobom i to dovodi u opasnost nâs same, ali i osobu s kojom vodimo ljubav. Osobe koje se seksaju, jedna drugoj služe kao alatke za osobno zadovoljstvo, time se svodeći na životinje. Osim toga, prilikom seksualnog čina toliko smo upleteni u seksualnu želju, da ćemo učiniti sve kako bismo tu želju ostvarili, kažu metafizički pesimisti. Stoga smo podložni manipulaciji i lako nas je izrabiti pa to navode kao još jedan argument zašto seks ne valja.

Pozitivna pak metafizika seksa vidi seksualan čin kao prirodan akt vezanja, razmjenu zadovoljstava, što na kraju produbljuje vezu među ljudima. Seks za njih nema samo instrumentalnu, nego sebi svojstvenu vrijednost – nije ga potrebno pravdati niti ga je potrebno upražnjavati samo poradi potomstva. Po Irvingu Singeru, seks uživa određenu međusobnu osjetljivost po kojoj jednako uživamo u nečijem umu i tijelu, istovremeno. Slaže se da ljudi nekad koriste druge ljude kao seksualne objekte, ali tvrdi da to nije slučaj sa svakim seksualnim aktom i da to nije definicija seksa. Priroda same seksualnosti, tvrdi Singer, ne svodi čovjeka na objekt, nego omogućuje da jedni druge spoznajemo kroz naša tijela.

Soble nas ovdje podsjeća na govor Pausanije iz Platonova dijaloga Gozba koji pojašnjava razliku između dobre i loše seksualne aktivnosti. Vulgarni eros je takav da su ljudi koji su njime opčinjeni, u većoj mjeri promiskuitetni i traže sebična seksualna zadovoljstva, dok se osoba koja se povodi za nebeskim erosom više okreće vrlinama, osobnošću i drugim osobinama svog seksualnog partnera ili partnerice. Soble, stoga, zaključuje da metafizički pesimisti seks vide kao vulgarni eros, dok metafizički pozitivisti seks vide kao nebeski eros.

Seksom se, unutar filozofije, u velikoj mjeri bavi etika, odnosno često se o pojedinačnim seksualnim akcijama pitamo sa stanovišta morala. Dok incest, silovanje i prostituciju većina ljudi smatra nemoralnom, iako su ti oblici seksa, posebice prostitucija, prisutni u društvu od samih početaka civilizacije, o ostalim se slučajevima sporimo, kao recimo o homoseksualnim odnosima, dok druge aktivnosti, posebno seks u braku, smatramo potpuno moralnim, opravdanim. Osim toga, neke od opasnosti seksualnog čina, poput opasnosti od zaraze HIV-om ili drugim oboljenjima, te rizici neželjene trudnoće, predmet su rasprave o tome što je uopće moralno dobro ili loše djelovanje u seksualnim aktivnostima. Soble ovdje nastavlja govoriti o prirodnoj i neprirodnoj seksualnoj aktivnosti, odnosno perverziji. Povezuje prirodnu seksualnu aktivnost s filozofskim stajalištima o onome što je inače prihvatljivo ljudskoj prirodi, a što ima prilično široku definiciju.

download6

Iako bi neko ustaljeno stajalište bilo da je heteroseksualni čin prirodan, on ne mora nužno biti moralno dobar jer može biti preljub ili silovanje. S druge strane, homoseksualni oralni seks često se smatra neprirodnim, ali ako ga čine dvije odrasle osobe, uz obostrani pristanak u privatnosti svog doma, onda oko njega nemamo nikakvih moralnih dvojbi. Postoje filozofi koji smatraju da se iz tih razloga, budući da ne postoji uža definicija prirodnog ili neprirodnog u seksualnim odnosima, pojam perverzije treba odbaciti. Soble, doduše, tvrdi da rasprava o prirodnosti i neprirodnosti seksualnih odnosa pomaže boljem razumijevanju ukupnosti ljudskog bića i naših navika čime, kao dio ljudskog stanja, seksualni čin biva i predmetom proučavanja filozofije.

U kraćem poglavlju Soble piše o stajalištima svetog Tome Akvinca o seksu, koji tvrdi da je Bog prirodno dizajnirao muški penis i žensku vaginu na način da se uklapaju jedno u drugo te da je stoga neprirodno i nemoralno prosipati muško sjeme bilo gdje izvan vagine, odnosno izvan mjesta koje mu je dodijelio Bog. Tako su protuprirodni i masturbacija, homoseksualnost ili seks sa životinjama, a po Akvincu nemoralan bi bio i heteroseksualni oralni seks ili analni seks. Suprotno od Akvinca, Soble uvodi mišljenja živućeg filozofa Thomasa Nagela po kojem je prirodan svaki seksualni čin koji kod sudionika izaziva seksualno uzbuđenje. U takvom su susretu osobe svjesne sebe i drugog te priznaju drugog i kao subjekt i kao objekt. Takve razine svjesnosti nema kod drugih životinja i perverzan je samo onaj odnos u kojem nema obostranog uzbuđenja. Prema Nagelu, dakle, prirodnost seksualnog čina ovisi o psihološkom aspektu seksualnog susreta, a ne o mjestu gdje su seksualni organi stavljeni, kako je tvrdio Akvinac.

Nakon kratkog odlomka o pojmu pristanka, u kojem Soble pregledno piše o tome koja su osnovna pitanja kojima se filozofi bave u odnosu na pristanak na seks, na kraju Osnova filozofije seksa autor ponavlja i zaključuje da se konceptualna filozofija seksa bavi pojmovima seksualne aktivnosti, seksualne želje, prostitucije, pornografije, seksualnog uznemiravanja i silovanja. Kao i u drugim granama filozofije, definiranje pojmova u filozofiji seksa nije jednostavna stvar i u obzir uzima mnoge čimbenike. Definiranje samog pojma seksualne aktivnosti za filozofe je ponešto drugačije nego definicija seksa u svakodnevnom govoru. Soble to pokušava prikazati primjerom pitanja “Ako te pitam koliko si seksualnih partnera imao/imala u proteklih pet godina”, na koje bi uobičajeno bilo odgovoriti protupitanjem “A što smatraš seksualnim partnerom?”

Po Robertu Grayu seksualna aktivnost je ona aktivnost koja rezultira seksualnim zadovoljstvom. No, ako je netko iz navike stupio u rutinski seksualni odnos u dvadesetoj godini braka i pritom ne nalazi nikakvo zadovoljstvo, kontrira Soble, možemo li reći da je stupio u seksualni odnos ako nakon njega nije postigao seksualno zadovoljstvo? Nakon ovoga, može se činiti prirodnim da ljudi pomisle da filozofi vole komplicirati naizgled jednostavne pojave, ali posao filozofa i jest propitivati sva moguća pitanja, moguća rješenja, moguće prepreke i slično, upravo da bi se komplicirana stvar poput seksa, a što je Soble ovim kratkim pregledom i dokazao, jasnije definirala, odredila i protumačila.

Zoran Kojčić

Seksoteka

Projekt za relativizaciju i detabuizaciju seksualnosti nastao u veljači 2016. godine. Postojimo na Facebooku, Instagramu, Twitteru, YouTubeu, Google Plusu i Pinterestu. Za suradnju pišite nam na seksoteka@gmail.com