Tema o kojoj se čini da svi sve znaju, a zapravo nitko ništa ne zna. Pojava o kojoj svi imaju mišljenje, a nikad nisu probali. Pojam koji većina osuđuje, a ne zna nikoga tko to prakticira da im kaže svoja iskustva. Čak i oni koji tvrde da znaju ljude koji su bili u otvorenim vezama, najčešće se ispostavlja da to uopće nisu bile otvorene veze, nego pokušaji eksperimentiranja neiskusnih pojedinaca.

Ljude najviše zabrinjava ono što im je nepoznato pa to dočekuju s nepovjerenjem i osudom, ne želeći izdvojiti vrijeme da se detaljnije informiraju, kamoli imajući dovoljno hrabrosti da takvo što sami probaju.

Homoseksualizam je, do prije desetljeće-dva, u Hrvatskoj bio veliki tabu. U ljudima je izazivao nepovjerenje, čak ih i plašio. Gay prideovi dočekivani su s puno mržnje i raznih predrasuda. Sve političke stranke i predsjednički kandidati uporno su odbijali glasno podržati LGBT zajednicu, smatrajući da će time izgubiti mnoštvo potencijalnih glasača.

U posljednje vrijeme vodi se slična medijska rasprava o otvorenim vezama. Slična onoj koja se vodila o homoseksualnim vezama u 90-ima. S obzirom na to da smo pretežno kršćanska zemlja, a znano je da Biblija nalaže da je normalan jedino seksualan spoj muškog i ženskog, za homoseksualne veze mislilo se da su zle, da su krajnje nemoralne, da su ljudi koji ih prakticiraju bolesnici koji puno pate ili jadnici koji su imali nesretno djetinjstvo. Kada smo prestali osuđivati homoseksualizam? Onda kad smo dovoljno saznali o njemu. Jednako ćemo uspjeti s otvorenim vezama.

Postavljam vam važno pitanje: smatrate li da su svi homoseksualci u svojim vezama nesretni ili ipak smatrate da to ovisi o svakoj osobi posebno te bi se svakoj vezi, neovisno o tome koje vrste ona bila, trebalo pristupati kao zasebnom entitetu?

U ovom trenutku otvorenih veza je vrlo malo pa ne postoji dovoljno obrazaca po kojima bi ljudi analizirali tu vrstu još-uvijek-fenomena. Zato bih željela razbiti predrasude da su ljudi koji prakticiraju otvorenu vezu nesretni, čudni, da im je dosadno ili da vole manje od prosjeka. Na taj način se mogu okarakterizirati i ljudi iz monogamnih veza. Nadam se da uviđate da se radi o vrlo banalnim predrasudama pa me ne rastužuje samo kad ih čujem, nego kad vidim da dolaze od ljudi koje cijenim i do kojih mi je stalo.

Jesam li prakticirala otvorenu vezu? Jesam, iako ne onoliko koliko sam htjela. Upravo u razilaženju oko tog pitanja, s voljenim sam partnerom prije dvije godine prekinula petogodišnju vezu. Takvu vezu želim i sad, ali potrebno je naći adekvatnog partnera u ovom prilično šovinističkom i vrlo patrijarhalnom društvu.

Za mene je otvorena veza sloboda da seksualno radim što želim i s kim želim te pritom mogu, bez osjećaja krivnje, to podijeliti s partnerom. (Imam veliku potrebu dijeliti vlastita razmišljanja i osjećaje i vrlo sam odgovorna po tom pitanju.) To može značiti da ću imati jedan seksualni odnos s nekim drugim mjesečno, a može značiti da neću imati niti jedan ikad. Ovo je ključno: ako ne osjetim potrebu za tim i ako će mi partner u svakom trenutku biti dovoljan, bit ću i dalje u otvorenoj vezi, ali nerealiziranoj. No, osjećat ću se slobodno i moj će libido biti neovisan o ljubavi koju osjećam prema partneru. Čak štoviše, zbog toleriranja toga što imam mogućnost seksualno raditi što, kada i s kim želim, prema partneru ću razviti dodatno poštovanje i ljubav. Jer, kao što često spominjem, za mene su seks i masturbacija odvojeni od ljubavi.

 

 

Ponekad se pitam kako funkcioniraju osobe kojima je čitav život seksualno dovoljna samo jedna osoba jer ja nisam takva niti sam ikad bila. Iako uvijek volim samo jednu osobu i nisam poliamorična, tjelesno sam poligamna i to ne krijem. Čak i u trenucima kad s partnerom imam čest i vrlo zadovoljavajući seks, mogu poželjeti nekog drugog ili nešto novo što mi partner nije u stanju pružiti. Naravno da svoju želju mogu suzbiti nauštrb ljubavi prema partneru, ali tada se ne osjećam prirodno. Stoga, ako mi partner ne dopušta ono što želim, radije odabirem ne biti u vezi umjesto prijevare.

Na Facebook statusu Seksoteke i na osobnom profilu zamolila sam da kliknu lajk oni koji bi mogli biti u otvorenoj vezi. Od oko 6150 pratitelja koji su vidjeli status, na Seksoteci ih je 103 kliknulo lajk, što je oko 1.7%. Na privatnom pak ih je profilu od 285 lajk kliknulo 19, što je 6.6%. Ostale smo molili da navedu komentar o tome zašto nisu za otvorenu vezu.

Razlog zbog kojeg ne bi mogli biti u toj vrsti veze, većina spominje ljubomoru i posesivnost, u smislu da ne žele partnera ni s kim dijeliti. Moj odgovor na to je da je posesivnost materijalnog – slabost, a ljubomora – nesigurnost u sebe. Ljudi koji tvrde da su preposesivni trebaju se zapitati gdje leži uzrok te posesivnosti.

Zar je partner stvar ili predmet kojeg „VI“ dijelite? Tko ste vi u ovom kontektsu? Vlasnik? Niti ga posjedujete niti na njega imate pravo. Ako vaš partner mašta ili želi seksualni odnos s nekim osim s vama, nije na vama da odlučujete o tome smije li to učiniti ili ne. Čovjek ne posjeduje drugog čovjeka, barem ne bi trebao. Ako pak se osoba smatra nečijim posjedom, također nije posve izgrađena.

Sjećam se da sam se u prošloj vezi, kad mi je partner izričito zabranio da spavam s nekim drugim jer će u protivnom prekinuti sa mnom, osjećala upravo tako – kao njegov posjed. Bio je to vrlo frustrirajući osjećaj, tim više što sam svog muškarca zaista voljela.

Moju predrasudu o tome što spomenuta posesivnost za neke znači, argumentirano i slikovito na mom zidu djelomično je razbila Renata Gubić:

 

 

Neki od čitatelja tvrde da ljudi koji su u otvorenim vezama ne djeluju zadovoljno. Moja je opaska na to – koliko li je samo ljudi u „normalnim“ vezama koji ne djeluju zadovoljno, koji su tužni, koji ne komuniciraju pa se osjećaju vrlo usamljeno. Zadovoljstvo ljudi ne ovisi o vrsti veze jer ona za to nije mjerilo.

Razlog protiv otvorene veze za neke je da se previše emocionalno angažiraju i seks uvijek vežu uz duboke emocije prema samo jednoj osobi. Moja opaska je da, kao prvo, otvorena veza najčešće ne podrazumijeva emocionalnu angažiranost nego samo tjelesnu (ovo što osoba spominje je poliamorija – kad se voli više osoba, o čemu je pisao naš Matija u kolumni). Naravno da se tijekom seksa mogu javiti emocije, ali ako volite i poštujete partnera te ste sigurni u vašu ljubav, nema razloga za brigu.

Jedan čitatelj napisao je da bi njemu bilo logičnije da osoba koja nije spremna za kvalitetnu tjelesno monogamnu vezu, rađe bude single i ima fuck budyje. To je logično zapažanje, no dopustite mi da navedem primjer kad to ne mora biti najbolje rješenje. Zamislite da neka žena zaista voli svog muškarca s kojim ima vrlo uspješan brak, ali s vremenom, nakon dva poroda, shvati da joj kod penetracije odgovara širi penis od partnerovog. Nekim parovima će kupnja dilda ili vibratora veće širine riješiti stvar, ali neke će žene ipak možda početi maštati o seksu s muškarcima s većim penisom. Možda će razviti i maštarije o međurasnom seksu s crncem ili slično. Muškarac koji ne želi da mu žena samo mašta, nego da povremeno na svim razinama osjeti ono što joj nedostaje, dopustit će voljenoj takav seksualni izlet.

Neki su kao razlog protiv naveli da u toj vrsti veze ne postoji odgovornost. Ja pak mislim da je upravo ona ključna, a očituje se kroz iskrenost prema partneru. Neka dignu ruku oni koji nikad nisu zamišljali kako bi se bilo seksati s osobom koja im se sviđa osim njihovog partnera. Sad će neki reći – jedno je pomisliti, a drugo napraviti. Znate li zašto često činite prvo, a gotovo nikad drugo? Zato što živite po obrascima koje vam je nametnulo društvo. Da postoji odgovornost prema sebi i drugima, budite sigurni da biste se itekako potrudili tjelesno zadovoljiti i sebe i njih ako postoji obostrana privlačnost.

Jedna je žena navela da su joj se u mladosti otvorene činile zabavnima, ali sada, na pragu 50-ih, to nikako ne bi mogla. Smatram da godine za otvorenu vezu ne bi trebale biti važne. Mnoge žene tek tada počnu neometano uživati u svom tijelu, nakon što odrade sve preokupacije majčinstva i mogu se ponovno posvetiti isključivo sebi, partneru i opuštanju.

Jedan od zanimljivih komentara o otvorenim vezama dala je na mom zidu Ana-Maria Hota:

 

 

Spolno prenosive bolesti su, po meni, najopravdaniji razlog zašto ne ulaziti u takve veze. Komentar pak koji tome ne ide u prilog naveo je naš kolumnist Matija: „Postoji jedna kvaka zbog koje je broj bolesti u (etički) otvorenim vezama otprilike jednak monogamnim vezama. Monogamni ljudi često varaju, a prijevare najčešće nisu planirane. Neplanirani seks najčešće nije zaštićen, a nakon prijevare, kad se vrate partneru, ljudi ne počnu odjednom inzistirati na kondomu jer bi to bilo sumnjivo.“

Sljedeći komentar čitateljice koji mi je zanimljiv, iako ne ide u prilog otvorenim vezama, glasi: „S partnerom podijeliš trenutke u kojima te nitko drugi ne poznaje, koje nitko ne zna osim njega/nje i mislim da to odmah u psihi stvara neku ranjivost. Izložili smo se nekome maksimalno, pokazali smo nešto što nismo nikome i onda mi je osjećaj povrijeđenosti u slučaju pojave treće osobe savršeno normalan.“

Na ovaj komentar Bruno Ogorelec dao je savršen odgovor: „Znači, ne vežemo se za neku osobu zbog nje nego zbog vlastite nesigurnosti? Nekako mi to jadno zvuči. Ja bih rekao da bismo trebali težiti vezama koje nisu nužne zbog naših nedostataka i praznina, nego predstavljaju pozitivan doživljaj kao nekakav gestalt, koje daju rezultat veći od sume svojih dijelova. Mislim da veza ne bi trebala biti potporanj i štaka, a partner u njoj ne bi trebao biti pomagalo za naše vlastite nedostatke i izlaz iz naših vlastitih problema. Inače nam je partner sredstvo, a ne partner. Prave, same po sebi vrijedne veze, stvaraju se (mislim) samo tamo gdje oba partnera stoje koliko-toliko čvrsto na vlastitim nogama i pomoć im je nužna samo izuzetno, u netipičnim trenucima slabosti. Kad su partneri sigurni u sebe, nema potrebe za osjećajem ‘vlasništva’, pa tako ni za ekskluzivnošću u vezi. Veza onda može biti ‘otvorena’ a da to partnerima ne bude ni problem niti prijetnja. Dakle, ako se veza ne temelji na uzimanju od drugoga i služenju njime, nego u davanju drugome, te uživanju u onome što nam je drugi voljan i željan dati, bez životne nužde, to bi (po meni) bila stvarno dobra, solidna veza. Naravno, to je teoretiziranje. U praksi svatko od nas ima slabosti i partner (između ostalog) dobro dođe da te podupre tamo gdje si slab i ne treba to podcijeniti, ali govorim o načelu, o onome čemu bismo trebali težiti. Ne, dakle, da nam partner u osnovi bude ono što nama samima fali, da jedan od partnera bude tijesto u torti, a drugi krema, pa da su jedno bez drugoga nekompletni i slabo smisleni, nego da oboje budu svaki svoja torta, a veza da na njima bude šlag i višnje iz likera.“

Jedna od čitateljica napisala je: „To mi se čini kao muška izmišljotina, iako bi žene u takvoj vezi mogle biti aktivnije od muškarca.“ Tko je to izmislio posve je nevažno, ali drugi dio rečenice je vrlo zanimljiv i indikativan. Žene svakako jesu orgazmičnije, ali o tome u nekoj od budućih kolumni.

Svidjelo mi se mišljenje još jedne čitateljice, iako se s njime ne slažem: „Poseban je užitak zadovoljiti partnera na način na koji ga nitko drugi ne može. Ta lakoća seksualnog postojanja jedno pored drugoga. Mislim da je to posebnost. Oslobođenje svega svojega perverznoga za vanjski svijet, ali za vas dvoje u svojoj intimi toliko normalno.“ Osobno nikad ne bih pomislila da sam ona i jedina koja najbolje može zadovoljiti svog partnera, ali simpatično mi je kad ljudi s tolikim entuzijazmom i samopouzdanjem razmišljaju o vlastitim sposobnostima. Mislim da nas u različitim trenucima na različite načine mogu seksualno privući različiti ljudi.

Na komentar jedne pak žene da ne voli dijeliti svoje igračke, odgovorila sam da muškarac nije igračka. Podsjećam na objektivizaciju kojoj smo skloni u ovakvim i sličnim kontekstima. Ponavljam da ne posjedujemo nikoga. Ako za tim imamo potrebu, problem leži u nama.

Odgovori nekih su bili da nisu za tu vrstu veze jer su pretradicionalnog odgoja i stavova. Taj dio prihvaćam i razumijem. Ako otvorena veza nešto jest, onda je definitivno netradicionalna.

Dok završavam ovu kolumnu, prisjećam se kako mi se nedavno javio uspješan bračni par koji je u otvorenoj vezi i ima troje djece. Pitali su me imam li za nju nekog zanimljivog ljubavnika s kojim sam već bila. Nije da sam ikome ikakav servis za traženje seksualnih partnera, ali to su ljudi koje poznajem godinama i za koje znam da su vrlo seksualno otvoreni te da mi vjeruju. Dogovaram joj jednog od svojih prošlih ljubavnika na način da, nakon što uviđam da bi mogli kliknuti, razmijene brojeve mobitela. Daljni razvoj ostavljam njima jer me detalji ne zanimaju, ali svakako im želim da uživaju i zabave se.

 

 

Iz dosadašnjeg iskustva vidim da otvorene veze mogu prijeći u otvorene brakove. Nije zabilježeno kojih je više. Također ne postoje statistike preferiraju li otvorene veze više žene ili muškarci, ali možda Seksoteka jednom napravi istraživanje o tome. Ono što je sigurno jest da za to treba iskustvo, kako životno, tako i seksualno.

Navest ću neke od poznatih osoba koji godinama prakticiraju takvu vezu: Megan Fox i Brian Austin Green, Will Smith i Jada Pinkett Smith, Tilda Swinton i John Byrne, Pink i Carey Hart, Larry King i Shawn Southwick, Dolly Parton i Carl Dean, Ethan Hawke i Ryan Shawhughes.

S obzirom na to da otvorena veza ima svoje varijacije, možda su se neki od vas zapitali može li biti platonska. Ne može jer podrazumijeva seksualan fizički kontakt s drugom osobom uživo. Tu ne spadaju cyber sex i phone sex. Neki partneri si potonje međusobno dopuštaju, ali otvorenu vezu nipošto.

Unatoč tome što ne može biti platonska, ipak može biti prolazna faza neke veze, pod uvjetom da je veza, kao što sam prošli put naglasila – finalna, tj. da s tim partnerom želite provesti budućnost.

Osim što se ne mora nužno primjenjivati u svakom životnom razdoblju, za njom ne moramo imati potrebu u svakoj vezi. S nekima nam odgovara, s drugima ne. Ne treba tražiti konkretne razloge zašto je tome tako. Budimo svjesni da ništa nije fiksno. Čovjek se mijenja i evoluira, a s njime i njegove seksualne veze i potrebe.

Otvorena veza može podrazumijevati i to da tjelesno monogaman partner to ne čini, a tjelesno poligaman ima to “dopuštenje”. Također može uključivati i vezu s osobom istog spola, ako se radi o biseksualnim osobama. Ljudi su različiti, a time i kombinacije. Imajte uvijek u vidu da vas društvene konvencije navode na unificirane obrasce ponašanja kojih često niste svjesni pa osuđujete sve što je drukčije od onoga što ste probali.

Ovorena veza nema veze s promiskuitetom, nego s iskrenošću i osobnim slobodama, suzbijajući mogućnost tajne prijevare partnera. Ako je netko u otvorenoj vezi, ne znači ni da je nimfoman, zakinutog djetinjstva ili da ne zna što želi. Upravo osobe koje ju prakticiraju znaju što žele te otvoreno i iskreno uživaju u životu dijeleći seksualna iskustva s osobom koju vole.

Kao što bi pojedinac trebao biti slobodan sâm otići na godišnji odmor (iako volimo svog partnera, ponekad trebamo vrijeme isključivo za sebe), tako bismo si trebali, s vremena na vrijeme, priuštiti nešto seksualno bez njega. Za to je otvorena veza idealna.

Pogledajte se u ogledalo i razmislite jeste li i koliko puta prevarili svoju partnericu ili parnera. Uživo ili u mislima, bez da ste joj/mu to rekli. Smatrate li to gorim od otvorene veze u kojoj partneri komuniciraju o tome tko ih i na koji način privlači? Nadalje, jeste li sretni svojim seksualnim životom? Ako niste i šutite, ne smatrate li da ste licemjer koji ne komunicira dovoljno s partnerom, dok na van glumi da mu je s vezom ili brakom sve u redu te da redovito upražnjava seksualni život? E, vidite. U otvorenoj vezi toga nema. Zato se ozbiljno zapitajte zašto ljude koji su u njoj etiketrate kao preliberalne, promiskuitetne i nesretne. Vrijeme je da si priznate da su sve zablude koje ste do danas imali o otvorenim vezama netočne, neutemeljene i krajnje nepotrebne za razvoj čovječanstva.

 

U seksualnoj iskrenosti s vama,
Marina :)

 

Za kraj navodim dva moja citata s početka prošle godine iz medija:

„Ono što mene, recimo, zanima je otvorena veza koja se u Hrvatskoj vrlo malo prakticira. Rijetko tko je želi jer nedajbože da svoju ljubav okaljate seksualnim činom s trećom osobom. No u praksi preljub je vrlo učestala pojava i zbog toga se apsolutno nitko ne zgraža. Takva licemjernost društva silno me rastužuje. U svijetu postoje parovi koji o tome otvoreno govore, postoje natruhe da i mnoge slavne osobe tako funkcioniraju, poput Willa Smitha i njegove supruge Jade Pinkett-Smith. Osobno se mogu zamisliti u takvoj vezi, ali to je u Hrvatskoj jako teško. Još nisam upoznala muškarca koji bi takvo što tolerirao, a u isto vrijeme bio dugoročno zreo partner u ostalim aspektima veze.“

(25. 1. 2016., intervju za Nacional)

„Možda smo zbog toga još uvijek prilično zatvoreni i kada je riječ o takozvanim otvorenim vezama, onima koje naše društvo, uglavnom, percipira kao swingerstvo, što je krivo. Otvorena veza je veza u kojoj seks nema nikakvog doticaja ni s duhovnim ni emotivnim, veza u kojoj slobodno tražimo od partnera ono što nam treba i kad nam treba te se ne ustručavamo o tome komunicirati. Takvu vrstu avanture možemo poželjeti na tjednoj, mjesečnoj ili godišnjoj bazi. Možda i nikad, ali dobro je ako nam je ta mogućnost otvorena. Istovremeno, dok se na tako nečem još uvijek čudimo, preljub je u našem društvu prilično česta pojava, što je, u odnosu na naš katolički svjetonazor, iznimno licemjerno.”

(28. 1. 2016., intervju za radio portal NG buntovnici)