Dok sam čitala nepregledan niz članaka na temu prijateljstva muškarca i žene, iskrsnulo mi je nekoliko stvari za koje vjerujem da mogu dati dio odgovora na pitanje: Mogu li muškarci i žene biti samo prijatelji?

Društveni stavovi

Prijateljstvo između muškaraca i žena relativno je novo pitanje. Tijekom većeg dijela ljudske povijesti, muškarci i žene uglavnom su živjeli razdvojeno, sve do braka. Drugim riječima, muškarci su se uglavnom družili s muškarcima, a žene sa ženama. Muškarci i žene mogli su provoditi vrijeme zajedno samo ako je u pitanju bila romansa ili seks, odnosno ako se podrazumijevalo da će se između njih dogoditi nešto od toga. Romansa je bila prototip muško-ženskog odnosa u kojem su se rađala djeca i održavao ciklus života, a prijateljstvo se ignoriralo ili trivijaliziralo (Vi ste “samo” prijatelji?).

Stjecanjem prava i mijenjanjem stavova prema ženama, žene su počele raditi u tvornicama i fakultetima te se pojavila potreba osmišljavanja odnosa između muškaraca i žena, odnosa koji nije ni romantičan ni seksualan. Danas muškarci i žene provode vrijeme na radnom mjestu, dijele interese i socijaliziraju se, no i dalje postoje pravila tko se kome smije sviđati (muškarac ženi ili žena muškarcu), kako se ponašati u romantičnom odnosu (flert, izlasci, vjenčanje, djeca) i kako se ponašati u istospolnom odnosu (ustaljeni je običaj da muškarci gledaju sport i kometiraju žene, a žene da uglavnom razgovaraju i međusobno se tješe).

Problemi nastaju kad muškarac privuče muškarca, žena ženu ili kad muškarac i žena odluče biti samo prijatelji. Zbog svih tih novonastalih relacija osjećamo se izgubljeni u pokušaju da uopće definiramo platonske muško-ženske odnose.

Odgoj u obitelji

Iako su brojni muškarci i žene odrasli u obiteljima u kojima se s poštovanjem govorilo o muškarcima, ženama, seksu i muško-ženskim odnosima, vjerojatno je još veći broj onih koji su odrasli u obiteljima u kojima se na odnos muškaraca i žena, kao i na seks gledalo na drugačiji, disfunkcionalniji način.

Okruženje u kojem nas uče plašiti se seksa onda kada ne znamo što uopće seks znači i kada vjerujemo da djecu donose rode, stvara plodno tlo za stvaranje predrasuda prema muško-ženskim odnosima.

Dječake uče da su “životinje” koje razmišljaju samo o seksu, o tome kako si ne mogu pomoći jer su jednostavno takvi, da je prirodno što razmišljaju samo donjom umjesto gornjom glavom. Muškarci uvijek žele seks, a žene su uglavnom one koje im seks uskraćuju. Ako pak su otvoreno seksualne, tada se radi o “lakim” ženama ili nekom gorem epitetu.

Djevojčice uče da od tih “životnja” treba strahovati, da muškarci žele samo jedno, da se žena neće moći oduprijeti jednom kada ih muškarac dotakne. Uče ih da trebaju skrivati i poricati svoju seksualnost jer su inače one koje manipuliraju.

Takvo pojednostavljeno gledanje na muškarce i žene neminovno stvara strah u jednima i drugima. Muškarci se boje sebe i žena, a žene sebe i muškaraca. Zapravo i nije neobično što istraživanja pokazuju da je broj muško-ženskih prijateljstava među osobama starije životne dobi značajno manji nego među mlađim osobama jer su upravo osobe starije životne dobi dominantno odrastale s takvim kontraproduktivnim porukama.

Mediji

Dio konfuzije oko muško-ženskih odnosa proizlazi iz medija. U jednom je trenutku, zbog različitih TV serija poput Will i Grace ili Seks i grad, postalo društveno prihvatljivo, pa čak i poželjno za ženu, imati muškog gay frenda.

No, gotovo svaki put kad bismo u TV serijama gledali prijateljstvo heteroseksualnih muškaraca i žena, ono bi u jednom trenutku preraslo u romansu. Sjetimo se samo Rachel i Rossa iz serije Friends ili Richarda Castlea i Kate Beckett iz serije Castle.

Te kulturalne slike teško je izbrisati jer smo i sami, manje-više svjesno, navijali da ti likovi završe zajedno. Nije neobično očekivati da se muškarac i žena koji se dobro slažu, nađu na putu prema romansi.

Što kažu istraživanja?

Provedena su brojna istraživanja muško-ženskih prijateljstava koja su dala vrlo različite rezultate. Najznačajniji, vezani uz muško-ženske odnose, su:

  • muškarci procjenjuju da njihove ženske prijateljice koketiraju s njima čak i onda kad ne koketiraju
  • žene imaju osjećaj da su njihovi muški prijatelji samo prijateljski nastrojeni čak i onda kada nisu

Vrlo zanimljivo je i otkriće da je razina privlačnosti muškarca ili žene u prijateljstvu značajno povezana s količinom nezadovoljstva trenutnim romantičnim odnosom. Nije toliko teško u trenutku zaljubljenosti u partnera izjaviti da nikada ne bismo imali romantičan odnos s prijateljem (prijateljicom). Puno je teže u trenutku krize suzdržati se od traženja tog istog prijatelja (prijateljice) da nam ne zadovolji potrebe koje bi trebao zadovoljiti partner. Kakogod, bez svijesti da je na partnerskom odnosu neprestano potrebno raditi, teško da će nas od afere s pripadnikom suprotnog spola spriječiti to što nemamo prijatelja suprotnog spola.

Prema nekim autorima, muško-žensko prijateljstvo je moguće, ali je često komplicirano te je potrebno mnogo otvorenosti i komunikacije da bi opstalo. No, ako smo se kao žena našli u svađi sa svojom najboljom prijateljicom, vjerojatno smo svjesne da i žensko-ženska prijateljstva mogu biti podjednako komplicirana.

Seksualna privlačnost

Postoje muškarci kojima će biti teško imati platonski odnos s prijateljicom, žene kojima će biti teško održati platonski odnos s prijateljem, prijatelji koji su nekoć bili ljubavnici i ljubavnici koji su bili prijatelji. Postoje osobe koje neće ni pomisliti na seks sa svojim prijateljem, onih koji će to pomisliti i djelovati u skladu s osjećajima te onih koji će pomisliti, ali ništa neće realizirati.

Samo zato što s nekim razgovaramo o našoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, ne mora značiti da nam je suđeno da budemo ljubavnici ili da smo srodne duše. Duboka ljubav dolazi u različitim oblicima, uključujući i prijateljstvo.

Kada osjetimo seksualnu privlačnost prema nekome s kim se samo prijateljski družimo ili smo mu često blizu (zbog posla primjerice), nalazimo se pred odlukom hoćemo li djelovati u skladu s osjećajima ili ne. To je vrijeme za postavljanje i održavanje zdravih granica.

Uspjeh prijateljstva ovisi o komunikaciji i poštovanju muškarca i žene. Zdravo muško-žensko prijateljstvo mora imati granice koje se ne prelaze ni u žensko-ženskom i muško-muškom prijateljstvu.

Ako se pojavi seksualna privlačnost, vjerojatno najprikladnije rješenje je normalizacija te privlačnosti. U redu je smatrati nekoga seksualno privlačnim. Također, naposlijetku smo svi mi ljudi i svima nam godi kad se sviđamo nekome tko se i nama sviđa. No, to što nam je netko seksualno privlačan, ne znači da trebamo djelovati po tom pitanju.

Seksualna privlačnost je samo to – privlačnost. Ne znači da ju moramo realizirati u skladu sa svojim osjećajima. Posljedice djelovanja često nisu vrijedne trenutnog seksualnog zadovoljstva, osobito ako se jedna ili obje osobe nalaze u vezi ili braku. Ako tako odlučimo, prijatelj nam uistinu može biti samo prijatelj i ništa više.

Preduvjeti za stvaranje muško-ženskog prijateljstva

Ono što nam može pomoći u stvaranju muško-ženskog prijateljstvo je iskustvo vezano uz dob, kao i romatično iskustvo. Kada smo mladi, teško nam je iz prosuđivanja izbaciti hormone.

Ako se osjećamo seksualno neostvarenima (neiživljenima), tada se možemo naći u opasnosti da na svakog pripadnika suprotnog spola gledamo kao na potencijalnog partnera. Možda smo u tim situacijama skloniji više cijeniti intimnost koju donosi romantični odnos od onoga što nosi prijateljstvo.

Životno i romantično iskustvo dovodi do toga da, uz tjelesnu privlačnost, počinjemo uviđati i ostale kvalitete koje ima druga osoba. Možda u nekom trenutku počnemo uviđati da tjelesna privlačnost ne čini nekoga idealnim romantičnim partnerom, ali ga zato može činiti dobrim prijateljem.

Samopouzdanje u odnosima donosi nam mogućnost otvorenijeg pristupa osobama koje nas privlače te možda i povećava izglede za ostvarivanje romantičnog odnosa. Ako vjerujemo da smo atraktivni i da je mnogo potencijalnih partnera, tada je vjerojatnije da nećemo romantičnog partnera tražiti u prijatelju odnosno prijateljici.

Ako smo u zadovoljavajućem romantičnom odnosu, manje je vjerojatno da ćemo tražiti partnera/partnericu. Da, možda ćemo vidjeti zgodnog muškarca ili ženu, pa čak i doživjeti ih seksualno privlačnima, ali je manje vjerojatno da ćemo uništavati odnos kojeg imamo samo radi seksa.

Ako želimo biti SAMO prijatelji, tada to trebamo dati jasno do znanja. Ako se radi o romantičnim interesima, tada i to moramo jasno izraziti. Pretvaranje da smo prijatelji i nada da će se stvari promijeniti, može nam donijeti mnogo patnje.

Osim toga, ako nam nije dovoljno da budemo samo prijatelji, tada se ne trebamo pretvarati da jest. Bolje je odustati ako nema nade i nastaviti dalje sa životom.

Ako je druga strana ta koja je romantično zainteresirana, tada joj jasno trebamo dati do znanja da mi nismo. Ne smijemo ignorirati njezine tople osjećaje i davati joj lažnu nadu. Pažnja koju dobivamo nije vrijedna toga da nekoga povrijedimo te da se druga strana naposlijetku osjeća iskorišteno.

Dobre strane muško-ženskog prijateljstva

Postoje očite razlike između velikog broja prijateljstava među muškaracima i prijateljstava među ženama. Žene često provode većinu vremena razgovarajući o svojim mislima i osjećajima, a muškarci su više orijentirani na sport, putovanja, hobije i posao pa rijetko razgovaraju o osjećajima i dubljim temama.

U jednoj studiji muškarci su procijenili da u prijateljstvima sa ženama imaju više kvalitete, osjećaja zadovoljstva i sigurnosti nego u muškim prijateljstvima. Ono što im se najviše svidjelo je razgovor sa ženama na način na koji to ne mogu sa svojim prijateljima. S druge strane, žene smatraju da su kvaliteta odnosa, zadovoljstvo i sigurnost snažniji u odnosima sa ženama.

No, sve te diskusije u žensko-ženskim odnosima mogu biti iscrpljujuće, što može posvjedočiti svaka žena koja je mjesecima tješila prijateljicu nakon prekida. S muškarcima se žene mogu više šaliti i zabavljati bez izvlačenja emocionalog sadržaja. Prijateljstva s muškarcima ponekad mogu biti jednostavnija i zabavnija, a muškarci često nisu ni toliko osjetljivi. Nekim ženama u istoj studiji svidjela se protektivna, obiteljska i topla dimenzija odnosa s muškarcima koje su doživljavale poput braće. Osim toga, prijateljstvo s muškarcem može pružiti značajan uvid u to kako muškarci razmišljaju (i obrnuto).

Mogu li muškarci i žene biti samo prijatelji?

Iskustvo čitanja članaka drugih autora bilo je jedno uzbudljivo i komplicirano iskustvo uslijed kojeg se autori nikako nisu mogli odlučiti za odgovor DA ili NE na pitanje mogu li muškarci i žene biti samo prijatelji. Nisu to mogli na razini članka koji bi trebao uzeti u obzir razloge zašto DA i zašto NE, ali ni na osobnoj razini koju svi mi koji pišemo unosimo u članak.

Vjerujem da sam ovim tekstom donekle uspjela pobrojati razloge zašto je tome tako. Pitanje seksualne privlačnosti i stavovi koje općenito, kao žene, imamo prema muškarcima (i obrnuto) mogu značajno odrediti hoćemo li se željeti upustiti u prijateljstvo s osobom suprotnog spola i hoće li to prijateljstvo ostati samo prijateljstvo.

Na svakome od nas je da procijeni što želi za sebe. Da se pokušam izdvojiti iz mase neodlučnih autora koji se, uz trostruke negacije, skrivaju iza rezultata istraživanja, osobno smatram da je takvo prijateljstvo moguće.

Marija Berzati,
magistrica psihologije i integrativna psihoterapeutkinja

Literatura

Borreli, L. (2016). Being ‘Just Friends’. Preuzeto 20.1.2017. s: http://www.medicaldaily.com/platonic-love-men-and-women-just-friends-382135

Chatterjee, C. (2001). Can Men and Women Be Friends? Preuzeto 20.1.2017. s: https://www.psychologytoday.com/articles/200109/can-men-and-women-be-friends

McKay, B. i McKay, K. (2015). Can Men and Women Just Be Friends? Preuzeto 20.1.2017. s: http://www.artofmanliness.com/2015/10/20/can-men-and-women-just-be-friends/

Notas, N. (2015). Can Men and Women Really Be Friends? Preuzeto 20.1.2017. s: http://www.nicknotas.com/blog/can-men-and-women-really-be-friends/

Više o Mariji i njezinom pisanju čitajte na njezinom blogu: https://zarooljica.com/