8 je sati ujutro. Za 15 minuta počinje kolegij na kojem direktor djelatnicima iznosi dojmove i daje zadatke za predstojeći tjedan. Spremno, sa šalicom kave, ona sjedi za konferencijskim stolom, a kolege joj se postupno pridružuju.

U minutu točan stiže direktor. Stavlja laptop na stol i autoritativno zauzima sjedeći položaj, šireći noge kao da implicira dominaciju muškosti. Bez prethodnog upozorenja, kreće s čitanjem teksta koji ona odmah prepoznaje. Kolegama ništa nije jasno dok ona, uzlupanog srca, sjedi podbočena rukama o stol, pridržavajući bradu jer joj je glava otežala od stresa i činjenice da njezin prvi erotski uradak direktor upravo naglas čita na kolegiju, na radnom mjestu koje nema veze s prethodnim. Taj tekst napisala je dok je radila u kulturi. Iskustvo joj je pokazalo da ljudima u kulturi nije smetala njezina erotska proza. Nije im smetala niti ona sama i nisu ju nimalo čudnije gledali nakon što su pročitali njezin tekst.

Na ovom poslu situacija je kudikamo drukčija. Muškarci ne reagiraju isto. Od početka s njom koketiraju i seksualno aludiraju. Njezin tekst upravo ruši dosadašnje granice poslovnog ponašanja i čini joj se da gotovo svi opet mijenjaju odnos i stav prema njoj.

Zato drži pognutu glavu. Osjeća da joj krv navire u lice. Silno se trudi ne crveniti. Pa, kvragu, nije ju sram vlastitog teksta! Dapače, jako je ponosna na njega. Trebalo joj je dugo da sruši unutranje barijere i napiše ono što je prvi put pomislila kad je ušetala u ordinaciju svog zubara.

Direktor se ne daje smesti. Čita tekst razvlačeći zloban osmijeh na krajevima usana. Ona pak pokušava prevladati osjećaj nelagode i koncentrirati se na promatranje govora tijela i reakcija prisutnih na tekst. Kolege su uzmeškoljene, a kolegice rukama pokrivaju oči ili spuštaju poglede. Ne može vjerovati kako odrasli, spolno aktivni, ljudi smiješno i infantilno reagiraju na erotsku prozu. Scene seksa koje direktor čita ni po čemu nisu neobičnije od prosječnog seksa dvoje ljudi. Nisu ni pervezne, nisu ni sado-mazo. Naprosto su unutra-van, prikaz ogoljele penetracije.

I sada vas, čitatelje, ona pita: zbog čega se sramite seksualnosti? Ima li među vama onih koji bi si dali za pravo manje profesionalno odnositi se prema njoj?

Ima li onih koji bi ju prestali poštivati poput ostalih kolegica čija mašta ili olovka nisu sposobne proizvesti erotsku prozu? Ima li onih koji bi joj sugerirali seks dok razgovaraju o klamerici? Zbog čega muškarci misle da je autorica teksta spremnija na usputni seks od do grla zakopčane kolegice iz trećeg ureda lijevo?

Mislava Zuppa Rašić