Intervju s Kristinom Ercegović: Većinu stvari kupujemo da bismo privukli suprotan spol

Kristina Ercegović jedna je od žena s kojima nema praznog hoda. Brzomisleća i konstruktivna poduzetnica, moderna majka, uspješna networkerica s humanim pristupom životu i djelovanju. Autorica je čak četiri knjige, od kojih su posljednje dvije Sam svoj gazda i What’s your ROI on Joy. Žena je ideje i otvorenih vidika, ali ponajprije žena optimizma. Ona kojoj je osmijeh uvijek na licu, a sigurni smo da upravo takve žene najprirodnije i najspontanije doživljavaju vlastitu seksualnost. Sretni smo što je jedna od prvih pristala na otvoreni razgovor s nama o vlastitoj seksualnosti, kako bismo potakli i ostale žene da tu temu prihvate kao nešto normalno i dobodošlo.

Idu li biznis i seks zajedno, odnosno gdje se to dvoje spaja, a gdje razilazi?

Sex salles svima je poznata i uobičajena poslovna fraza. Kad malo bolje pogledamo, u poslu se sve vrti oko seksa pa kako ne bi išlo zajedno. Isto tako, možemo uočiti da veliki broj proizvoda i usluga kupujemo da bismo privukli suprotan spol. Istraživanja su pokazala i da su ljudi s urednim seksualnim životom sretniji i produktivniji, dakle postoji i veza s profitom. S druge strane, količina stresa kojom su poduzetnici opterećeni jer se identificiraju s poslom i žive ga od 0-24 sve dane u godini, može dovesti do znatno manje seksualne aktivnosti.

S obzirom na to da puno radiš, je li za tebe seks nešto usputno i nevažno, ili ti je važan faktor životnog stila koji te gura naprijed i život ti čini zanimljivijim?

Unazad par godina radim manje i pametnije, vodeći se onim da je u poslu manje više. Mudrost dođe s godinama, posebno ako izgoriš prije toga. Veliki sam hedonist. Oduvijek mi je bilo najvažnije životno i poslovno zadovoljstvo. Kvaliteta života mi je prioritet pa mi ni seks nije nešto usput.

Smatraš li da si seks otkrila dovoljno rano i na pravi način?

Otkrila sam ga s 19 godina, s osobom koju sam niz godina voljela. Dakle, rekla bih da je bilo i dovoljno rano i na pravi način.

S obzirom na to da ti je sin nedavno krenuo u osnovnu školu, jesu li se već polako postavila neka pitanja o seksualnosti i kako to rješavaš?

Bilo je takvih pitanja još u vrtiću. Naravno da sam se pripremila i ne želim mu izazivati nikakve nelagode. Ponašam se normalno kad mi u kući postavi neko takvo pitanje. Otprilike kao da me pita koji je dan ili koliko je sati. Odgovaram mu istinu primjerenu njegovoj dobi.

Pitanje koje Seksoteka voli postaviti svima koje intervjuira s ciljem da potaknemo uvođenje seksualnog odgoja kao zasebnog predmeta u škole jest – smatraš li da je u hrvatskim školama edukacija o seksualnosti zastupljena u dovoljnoj mjeri i na ispravan način?

Nije. Važno je da djeca dobiju sve znanstvene informacije, ali i one s psihološko-emotivnog aspekta. Seks nije samo biološki čin. Nije trljanje tijela o tijelo. Niti smo mi samo tijelo. Puno smo više od toga. Tako i seks ima svoju emotivnu i sve ostale komponente. Djeci to treba objasniti, s više aspekata. Osobno nisam protiv toga da se ubaci i religiozni aspekt seksualnosti, zašto ne. Važno je da razvijamo kritičko mišljenje i potičemo ljude da razmišljaju svojom glavom, živeći život kakav žele.

Uvijek se šokiram kad vidim da su, osim djece, needucirane i odrasle žene. Na primjer, javnost nije svjesna da najveći broj pobačaja naprave udane žene s djecom, a ne mlade djevojke koje tjeramo na takve edukacije. Zato smatram da očito imamo što raditi u smislu obrazovanja, zar ne?

Slažemo se s tim, apsolutno. Što misliš, zašto se kao društvo još uvijek sramimo otvoreno razgovarati o seksu? S kim ti osobno možeš razgovarati o tome i imaš li uopće tu potrebu?

Većina nas smo proizvod seksa. Zato je čudno što je još uvijek tabu pričati o seksu, s obzirom na to smo sa svih strana bombardirani porukama sa seksualnim konotacijama. Stvari volim nazivati pravim imenom. Mislim da svima pomaže kad se otvoreno priča o svemu jer ljudi tada vide da nisu sami u onome što proživljavaju i lakše im je. Kod nas je vrlo izraženo licemjerstvo, odnosno na van jedna slika, a unutra daleko od autentičnosti.

Osobno imam potrebu za takvim razgovorima s partnerom. Imam i dvije najbolje prijateljice s kojima mogu o svemu na ovom svijetu pričati. S druge strane, ljudi mi se rado i brzo otvore, često i nakon par minuta poznanstva jer vjerujem da osjete energiju prihvaćanja i iskrenog neosuđivanja.

Dolaziš iz poduzetničkog svijeta. Kakva je situacija tamo? Jesu li ljudi dovoljno otvoreni po pitanju seksa? Ima li više preljuba ili iskrenosti?

Preljuba ima posvuda. Kad si poduzetnik, lakše se organizirati pod krinkom sastanaka u radno vrijeme, a puno toga se događa na poslovnim putovanjima i konferencijama. Ima svega – od bezopasnih simpatičnih flertova, preko otvorenih i manje otvorenih ponuda, dobivanja posla ako spavaš s nekim, do, nažalost, mobinga i seksualnog zlostavljanja.

S obzirom na to da dosta putuješ po regiji, vidiš li razliku u poimanju seksualnosti u Hrvatskoj u odnosu na susjedne zemlje?

Imam dojam da su istočnije i južnije ljudi nekako otvoreniji i srdačniji, pa tako i po pitanju seksualnosti.

Ako uspoređuješ muškarce i žene u poduzetništvu, primjećuješ li razliku u njihovom poimanju seksualnosti? Kako razgovor o seksu doživljavaju poslovni muškarci, a kako poslovne žene?

Ovisi o osobi. Bogat uspješan poduzetnik mnogim ženama je atraktivan, dok isto takva poduzetnica, nažalost, manje. Mislim da su mnoge poslovne žene, nažalost, dosta zatomile svoju žensku stranu da bi uspjele u muškom svijetu i to moramo mijenjati. Naša pravila trebala bi biti voditi posao na ženski način i biti svoje. Također u većoj mjeri podržavati jedna drugu.

Apsolutno. Međusobna podrška žena je od ključne važnosti i nadamo se da će žene to sve više početi primjenjivati. Smatraš li da hrvatske i regionalne poduzetnice u dovoljnoj mjeri promišljaju i glasno izražavaju svoju seksualnost?

Ne, dosta je zatomljena. Još smo u okvirima strogog patrijarhalnog društva. Ako si majka i izađeš van poslije 22 sata, sebična si jer si ostavila dijete mužu na čuvanje. Ako imaš više od 35 godina i obučeš minicu, također bude čuđenja. Ako sama radiš i zarađuješ, sigurno si nečija ljubavnica. Ako uživaš u seksu, onda si štraca. Ako on tebe prevari, on je frajer, a ako ti spavaš s nekim brzo nakon prekida s njim, onda si drolja. Ako se razvedeš, onda si „raspuštenica“ i žene te više nikud ne zovu jer si odjednom opasna za njihove muževe.

Da, zaista su tužne te predrasude. Ima li otvorenog prijateljskog razgovora između osoba suprotnog spola u poslovnom svijetu, odnosno razgovaraju li o seksu muškarci sa ženama s kojima ne spavaju i obrnuto?

I to bih rekla da ovisi od osobe do osobe. U poslu moramo paziti da ne prijeđemo dozu profesionalnizma, pristojnosti i ukusa, kao i primjerenosti takvih razgovora koji to uglavnom nisu. Dakle, nema im mjesta u poslu.

Vjeruješ li u muško-žensko prijateljstvo ili smatraš da se seks uvijek prije ili poslije unese u priču? Imaš li pravih muških prijatelja s kojima tema seksa nikad nije došla na repertoar i traju li takva prijateljstva duže?

Godinama imam dva dobra muška prijatelja pa zato vjerujem u to jer znam da je moguće. Pričamo i o seksu, naravno. Je li u nekom trenutku bilo privlačnosti – možda, no nismo se na to obazirali. Nismo ni pričali o tome jer je  oduvijek u fokusu isključivo prijateljstvo.

Vjeruješ li u prijateljstvo nakon seksa? I vjeruješ li u seks tijekom prijateljstva? Smatramo da je taj spoj sad sve više u modi.

Bez obzira na to što je u modi, uvijek je sve moguće. Pitanje je što kome odgovara. Trebamo slušati sebe, naći zdravu ravnotežu i unutarnji mir. Imala sam oba iskustva.

Iako živimo u svijetu gdje nam je sve lako dostupno, vjerujem da svi žudimo za bliskošću, intimnošću, posvećenošću, prisutnošću. Radije to biram. Seks, kako sam već spomenula, nije samo trljanje tijela jedno o drugo. Seks je puno dublji čin na više razina i s velikom razmjenom energije. Zato je bitno s kime se upuštamo u to. Isto je s hranom – kad smo gladni, možemo na brzinu pojesti neki fast food i privremeno ubiti osjećaj gladi, no je li to isto kao domaća hrana u nekoliko slijedova koju polako jedemo s guštom? Odgovor se sam nameće.

Neminovno je pri ovoj temi s tobom malo se dotaknuti i feminizma. Nedavno je američka filmašica Julie Delpy otkrila da glumice često imaju moć jedino ako hodaju s nekim glumcem ili redateljem te tako najlakše postaju uspješne. Smatraš li da Hrvatice prečesto djeluju po tom principu ili misliš da ima dovoljno žena koje do uspjeha dolaze same te zarađuju dovoljno da bi si priuštile životni stil kakav žele?

Još je moja prabaka mojoj baki i mami rekla – žena uvijek mora imati svoj novac. Ima dovoljno žena i poduzetnica koje su sve same krvavo zaradile, ali o njima se ne piše. U medijima se pod pojmom poduzetnica krije svašta, od starleta i nečijih ljubavnica nadalje. I nas, koje smo prave poduzetnice, to smeta.

Nadamo se da će se to jednog dana promijeniti, na dobrobih svih nas. I za kraj, onako na prvu – što radije odabireš: seks ili masturbaciju? Ili to ovisi o danu, raspoloženju, bivanju u vezi?

Jedan od mojih stavova je da se ništa ničime ne može zamijeniti. Opet ću, kroz usporedbu s hranom, odgovoriti da više volim pojesti nešto kvalitetno nego brzu hranu. Dakle, radije biram seks.

Koje su, po tebi, prednosti seksa, a koje masturbacije?

Masturbacija je uvijek nadohvat ruke. Seks nije. A za sve što vrijedi u životu, valja se potruditi.

Razgovarala: Marina Krleža

Seksoteka

Projekt za relativizaciju i detabuizaciju seksualnosti nastao u veljači 2016. godine. Postojimo na Facebooku, Instagramu, Twitteru, YouTubeu, Google Plusu i Pinterestu. Za suradnju pišite nam na seksoteka@gmail.com