Alis Pečarić Marić je 56-ogodišnja diplomirana pravnica i uspješna poslovna žena koja je, nakon godina iskustva i rada u hrvatskim podružnicama renomiranih svjetskih kompanija, pokrenula svoj blog i portal Čitaj knjigu. Kroz njene prste godišnje prolaze deseci tisuća stranica knjiga, poglavito beletristike koja nam je za ovaj intervju od presudne važnosti. Alis je, također, žena iznimne ljepote koja zna uživati u životu i njegovati hedonističku stranu. Zato smo ju priupitali nešto što ju ne pitaju toliko često: što nam zanimljivog može reći o svjetskoj i domaćoj erotskoj literaturi iz vlastite perspektive ovisnice o knjigama.

S obzirom na to da je kroz Vaše ruke prošlo mnoštvo knjiga, sigurni smo da su neke od njih bile erotskog sadžaja, odnosno da su, na ovaj ili onaj način, tematizirale seksualnost. Možete li nam istaknuti nekoliko knjiga koje smatrate najkvalitetnijima u toj domeni?

Kako sam u životu pročitala oko 3 000 knjiga, naravno da su neke od njih bile erotskog sadržaja, a mnoge su tematizirale seksualnost. Takve knjige su, dok sam ja odrastala, bile tabu. Ali tada smo o seksualnom životu i seksualnim temama mogli učiti samo iz takvih knjiga. Erotska književnost predstavlja žanr namijenjen tome da pruži upute oko seksualnih tehnika, ali i da uzbudi. Tada nije bilo video materijala, a u kina u kojima su se prikazivali pornići, sramili smo se ući.

Knjige koje smatram najkvalitetnijima u toj domeni su sljedeće: Venerina delta Anais Nin, zatim Rakova obratnica Henryja Millera koju je časopis Time uvrstio na listu stotinu najboljih engleskih romana od 1923. do 2005. godine, a Moderna knjižnica ju stavila na 50. mjesto na listi 100 najboljih romana 20. stoljeća. Tu je Seksualni život Catherine M. Catherine Millet, zatim Lolita Vladimira Nabokova te Elementarne čestice, Mogućnost otoka i Platforma Michela Houellebeqa koji mi ima najbolje opisa seksa u literaturi.

Trenutno čitam jako dobru knjigu Rat sperme Robina Bakera. Tematizira nevjeru, seksualne konflikte i činjenicu da razmišljanje i razgovori o seksu zauzimaju veći dio ljudskog vremena. Zamislite – ne praksa, već razmišljanje o tome. Autor je putem znanstvenih i socioloških istraživanja dokazao da ljude, naime, često zbunjuju vlastite seksualne aktivnosti, reakcije i emocije. Knjiga je izazvala dosta polemika u Americi te je neko vrijeme bila čak i zabranjena. Ovdje u Europi prošla je bolje.

Koja vam je bila prva takva pročitana knjiga u životu? Je li Vam se slučajno ili namjerno našla u rukama i koliko ste tad imali godina? Zašto Vas se dojmila, odnosno koji dio Vam je posebno ostao u sjećanju?

Sjećam se da je prva takva knjiga u mojim rukama bila Ljubavnik Lady Chatterley D.H.Lawrencea. Moja majka ju je imala na polici svoje male, ali vrijedne biblioteke. Kako sam kao luda čitala sve što je bilo na tim policama, jednog dana sam joj došla i s tom knjigom u ruci. Imala sam tada nekih 13 godina. Ona mi ju je isčupala iz ruke i rekla da sadržaj te knjige još nije za mene. Znate kako to ide s takvim zabranama. Tek tada sam znala da to trebam potajice pročitati. Tako je i bilo. Sjećam se da sam jedva čekala da sama ostanem kod kuće. Onda se to otvaralo, listalo, prepisivalo i tako nekoliko puta. Uh, kakvo iskustvo. Tu se otvorila sva vrata. Radi se o klasiku erotskog žanra koji tematizira strastvenu i zabranjenu vezu očajne kućanice s lugarom. Knjigu karateriziraju detaljni opisi seksualnog odnosa i taj roman je bio čak tridesetak godina zabranjen zbog svoje opcesnosti.

Koliko je seksualnost zastupljena u književnosti, odnosno je li, po Vašem čitateljskom iskustvu, zastupljena dovoljno?

Mislim da je danas dovoljno zastupljena. Zadnjih dvadesetak godina dio je brojnih romana, poezije i autobiografija. Nije više tabu tema kao nekada, osim kod nas u Hrvatskoj.

Postoji li razlika između hrvatskih i stranih autora kad su u pitanju seksualne teme i motivi te pristup njima? Jesmo li kao nacija dovoljno otvoreni za tu temu?

Mislim da još nismo. Kod nas u Hrvatskoj nema puno autora koji su otvoreni prema seksualnim temama, barem ih ja ne poznajem. Tu i tamo naiđem na neki dobar opis seksa. Zadnji put to je bilo dok sam čitala Kristiana Novaka i Milanu Vlaović, ali to su bile tek pokoje usamljene scene seksa.

Pri čitanju erotske literature, što više vole čitati žene, a što muškarci? Razlikuju li se njihove perspektive, ukusi?

Knjige i literaturu u postotku više čitaju žene. Tako je onda vjerojatno i u čitanju erotske literature. Muškarci su možda više vizualni tipovi. Mi žene nekako više volimo maštati, zamišljati, fantazirati. Zato i postoji takva pomama za „50 nijansi sive“ ili pak knjigama Jodi Ellen Malpass i svim ovim novim autoricama koje pišu o požudi, užicima, slamanju muškarčevih obrana.

Smatrate li da žene u književnosti, kao autorice, u dovoljnoj mjeri pišu o seksualnosti? Zašto je tako malo erotske poezije i proze pisane iz ženskog pera u Hrvatskoj?

Slažem se da je premalo erotske poezije i proze pisane iz ženskog pera u Hrvatskoj. Zašto je tome tako, nemam pojma. Vjerojatno zato što smo još uvijek pretežno patrijahalna i nedovoljno razvijena sredina.

Sjetimo se da je Jokićev kurikulum bio predmetom negodovanja jer su se u njemu, između ostalih, na popisu lektire našle Ferićeva knjiga „Anđeo u ofsajdu“, knjiga Silvije Šesto „Debela“, knjiga Harukija Murakamija „Kafka na žalu“ i još neke u kojima postoje seksualni opisi. S obzirom na to da ste majka koja je odškolovala troje djece, kako gledate na pojavu seksualnosti u školskoj lektiri?

Ne vidim razloga zašto bi se spomenute knjige izbacivale s popisa lektire. Kod nas mnogi i  dalje gledaju na seks očima zapadnjačke religije. Seks i seksulanost smatraju nečim prljavim i sramotnim. Krivo! Moj suprug i ja nikada stvari nismo tako postavljali u našoj obitelji. O tome se uvijek otvoreno razgovaralo. Nismo tjerali djecu na spavanje kada je bio neki slobodniji film na televiziji, kao što su to moji roditelji činili sa mnom. Moja djeca su znala da o svim dilemama i pitanjima iz područja seksualnosti mogu s nama prodiskutirati. Naravno, ne ulazeći jedni drugima u intimne sfere. Granice se znaju i poštuju. Kad bi bio bilo kakav veći problem, bili smo tu da pomognemo i još uvijek jesmo. Ja više kćeri, a moj suprug sinovima.

Može li seksualnost iz književnosti negativno utjecati na našu percepciju seksualnosti u vrijeme dok internet vrvi pornografijom koju konzumiraju čak i oni koji se bune protiv Jokićevog kurikuluma? Ne bi li u umjetnosti trebalo biti sve dopušeno jer ono što vrijedi i pomiče granice, ionako će isplivati na površinu prije ili poslije, baš kao što je bilo s de Sadeovom „Justine“ i Nabokovljevom „Lolitom”?

Ne podnosim takvo licemjerje, a ima ga posvuda, pogotovo u seksualnosti. To proizlazi iz neznanja, osjećaja krivnje, straha, neinformiranosti i neosviještenosti. Seks je svuda oko nas, ali se svi još uvijek ustežu nazvati ga pravim imenom. Seksualnost u književnosti ne može nikome naškoditi niti ikoga povrijediti. Zato joj dopustimo neka i dalje bude toliko potrebna provokacija!

Razgovarala: Marina Krleža